SELNA - Ljubitelji meda iz Slavonskog Broda i okolice svoj omiljeni zaslađivač od sada će moći nabaviti u bilo koje doba dana i noći. Za to se pobrinuo Josip Sudić, koji je ispred svog pčelarskog OPG-a u Selni, uz cestu postavio „samoposlužnu“ košnicu. Sve je isto kao kod „obične“ kupovine, jedino što nema prodavača i kusura. Kupac treba iz pretinca uzeti određenu vrstu i količinu meda, po želji i vrećicu te u „blagajnu“ staviti točan iznos. Da ne bude zabune, ovo nije takozvani medomat.

- Medomat je nešto drugo. To je jedan mnogo „ozbiljniji“ i skuplji aparat, koji funkcionira po principu ostalih automata, za kavu, čokoladice, sokove i sl. On služi prodaji u pravom smislu, koriste ih mnogi medari, dok je ova moja košnica više reklamne naravi - objasnio je Josip Sudić i skromno dodao da „samoposlužna“ košnica nije neki veliki izum.

- Već prije sam ispred kuće imao košnicu kao reklamu. Onda mi je sinulo da bih med mogao prodavati i kad smo ja i moji zauzeti drugim poslovima ili odsutni. Čuo sam za slične ideje vani, ali kod nas ne, i tako sam povezao tu reklamnu košnicu i namjeru da moje mušterije uvijek dobiju med.

Goran Milić sa svojih je putešestvija po zapadnim zemljama znao izvještavati o sličnim „samoposlugama“, koje su se nalazile na mjestima daleko od očiju „svjedoka“, pa se čudio kako je u blagajni uredno završio svaki cent, a tamošnji ljudi, ti Švicarci i Šveđani, onda su se čudili Milićevoj „balkanskoj“ iznenađenosti. Mnogima bi isto tako mogla biti nejasna Sudićeva „nonšalancija“, pogotovo jer se radi o kvalitetnoj i ne baš jeftinoj namirnici. Ali ovaj se medar uzda u neka nepisana pravila.

- Ma ne brine me to, vjerujem ljudima. Štoviše, mnogi me, kad stanu, zovu da mi plate „na ruke“ bojeći se da ne pomislim kako novac nisu ostavili. Ako netko i uzme teglicu meda više, neka mu, meni ta ideja služi više kao reklama - kazao je Josip Sudić i dodao kako će za privikavanje mušterija na ovaj oblik kupovine trebati malo vremena.

Možda je ova kombinacija inovativnosti s jedne i povjerenja s druge strane dokaz da se ipak, makar i polagano, približavamo nekim uređenijim društvima.