SLAVONSKI BROD / OSIJEK - krenuli su iz skučenih sobica i s tavana, a posluju danas s cijelim svijetom, odakle im stižu priznanja i pohvale za trud i profesionalnost. Gotovo da im nema premca. Ili, založili su nekretnine svojih roditelja kako bi podigli kredit, otkupili i pokrenuli drvni pogon u koji se godinama nije ulagalo. Zasukali su rukave i primili se posla nakon što su nekadašnji industrijski divovi u kojima su radili otišli u stečaj, a iako im je, složit će se, teže što su u Slavoniji, nikada nisu odustali, piše portal večernji.hr.

Nisu osigurali samo posao sebi već i drugima. Poduzetnici su to, i tvrtke, koji dokazuju da se i u njihovu kraju, premda osiromašenom i iseljenom, može uspjeti. Oni su drugo, svjetlije lice Slavonije.

Siniša Stanić (Slavonski Brod): Posuđivao od rodbine da krene, danas zapošljava 114 radnika.

Kada je 2008. s bratom i sestrom osnivao obiteljski obrt za ugradnju i montažu dizala, Brođanin Siniša Stanić nije ni slutio kako će on deset godina poslije izrasti u veliku tvrtku sa 114 zaposlenih te poslovati u 14 zemalja EU, Turskoj i Gvineji. Liftovima se počeo baviti prije 15 godina, a četiri i pol godine poslije krenuo je samostalno. Početak nije bio lak. – Nijedna banka nije nas željela kreditirati iako smo već u samom startu imali ugovoren 700 tisuća eura vrijedan projekt u Italiji – kaže Stanić, većinski vlasnik i direktor Simplexa.

– Dosta članova moje obitelji i prije se bavilo ugradnjom dizala. Riječ je o poslu koji se zasniva na logičkim izazovima, a ja sam shvatio da moje najveće kvalitete i sposobnosti leže upravo u tome – ističe Stanić.Obratio se rodbini i prijateljima. Posudio je svakih tisuću eura da bi mogao pokrenuti posao. Među osmero ljudi koji su osnovali tvrtku on je sa svojih 26 godina bio najstariji. Izvrsno su odradili projekt i odmah implementirali nove alate i novu tehnologiju. Dizalo koje i inače slovi kao najbrže u Italiji i ide do 160 metara u visinu montirali su u toleranciji od samo 0,5 milimetara. Investitori su im čestitali na trudu i znanju i tu im se otvorila cijela poslovna priča. Danas je Simplex kompetentan pružatelj usluga za vodeće svjetske proizvođača dizala i pokretnih stubišta.

Denis Sušac (Osijek): Počeli na tavanu, a sada ne mogu naći IT stručnjaka koliko im treba.

Poduzeće iz Slavonskog Broda izraslo je u pouzdanog partnera za instalaciju individualiziranih Highrise dizala, kompleksnih standardnih dizala te dizala s posebnim zahtjevima u higijeni i zaštiti od požara. Lani su ostvarili 40 milijuna kuna prometa i 4,5 milijuna dobiti, a trenutačno imaju 45 ugovorenih projekata. Stoga ne začuđuje što je u izboru Ernst&Young poduzetnika godine u Zagrebu Staniću dodijeljeno priznanje za međunarodno postignuće, o čemu je SBplus pisao OVDJE.

– I u Slavoniji se može uspješno poslovati, ali morate izaći iz lokalnih okvira. – kaže Osječanin Denis Sušac.

Četvero ih je na tavanu kuće u Osijeku ispisalo 2003. povijest osječke IT tvrtke Mono. Danas je 57 zaposlenih. Izvoze 90 posto svega što stvore, primarno u SAD, Zapadnu Europu i Australiju. Izrađuju softvere za medicinu, farmaciju, bankarstvo, financije i zapošljavanje.

Nema tu velikih i tajnih recepata.– Očito da se može uspjeti i u Slavoniji, iz Osijeka je podosta primjera. Nismo megalomani, ograničeni smo raspoloživom radnom snagom jer trenutačno nema nikoga naše struke na birou. Borimo se, "čupamo” studente već s ranijih godina fakulteta, stipendiramo ih, nudimo im praksu. – započinje Denis Sušac iz tvrtke Mono.

– Prednost nam je što nismo fizički ograničeni na Osijek ili Hrvatsku, radimo za inozemstvo jer doma nemamo za koga. Vrlo rano smo bili prisiljeni okrenuti se svjetskom tržištu, a to podrazumijeva i stalno usavršavanje. No, tako je u svakoj struci, ako ne budete učili, zaostajat ćete. – kaže.

Mono je, inače, i suosnivač Osijek Software Cityja, inicijative koju su zakotrljale četiri firme, a izrasla je u udrugu s 40 tvrtki. Više od tisuću osoba zaposleno je u IT sektoru u Osijeku, a raditi tu dolaze i iz Zagreba i Dalmacije. Mono je lani postao novo radno mjesto za 25 informatičara. No, bila bi ta brojka i veća da imaju više stručnjaka.

Mario Abramović i Miodrag Jarić (Voćin):  Založili nekretnine roditelja i stvorili uspješnu drvnu industriju u Voćinu.

– Pokušavamo promijeniti i poboljšati obrazovne programe, od osnovne škole do fakulteta, jer smo stava kako je važno da djecu što ranije zainteresiramo. Cijela Hrvatska ima 50 radnih dozvola za uvoz radne snage u našem sektoru, a neke zemlje imaju ih na tisuće. Svjesni smo da je puno nezaposlenih, ali ih u našem ih sektoru nema. Zapadne nam države otimaju stručnjake. Hrvatska ima prednosti u smislu ukupne kvalitete i stila života ako imate dobru plaću. To ćemo morati koristiti i uvoziti radnu snagu, kao što rade svi, iako je to kod nas vrlo politički nepopularno. – ističe.

Kako piše večernji.hr, Mario Abramović i Miodrag Jarić bili su zaposlenici drvnog diva Gaj, a kada je tvrtka završila u stečaju, otkupili su voćinski pogon. Za kredit su založili nekretnine roditelja. Njihova tvrtka Drvene konstrukcije d.o.o., iz malog Voćina nedaleko od Slatine, zapošljava danas 45 radnika, najmanja plaća im je 4000, a penje se i do 7500 kuna. Polovicu proizvedenoga izvoze u Italiju, Crnu Goru, Bugarsku, a gradili su i dvije luksuzne stambene zgrade u švedskom gradu Uppsali.