OSIJEK - U Hrvatskoj se godišnje baci 400 tisuća tona hrane.  U hrvatskoj dosadašnjoj praksi pravi je apsurd – ostatke hrane s trgovačkih polica trgovačkim lancima i drugim trgovcima jeftinije je bacati nego donirati, piše Glas Slavonije.

Na donacije se, naime, plaćaju visoki porezi – PDV je 25 posto - pa u zemlji u kojoj su mnogi na rubu gladi, u zemlji besparice i koja je u dugogodišnjoj krizi, u kontejnerima i u "neškodljivom zbrinjavanju” - umjesto u donacijama potrebitima - završavaju stotine tisuća tona hrane, odnosno milijarde kuna.

Po glavi stanovnika godišnje bacamo 90 kg hrane.

Poražavajuće zvuče procjene kako se u Hrvatskoj godišnje baci čak 400.000 tona hrane ili – 90 kilograma po glavi stanovnika. Takvoj bi praksi, s kojom se bori i ostatak EU-a i svijeta, trebao doći kraj usvoji li Sabor novi Zakon o poljoprivredi čime bi se regulirao način kako spriječiti uništavanje golemih količina hrane, ali ujedno i zaštititi okoliš te pomoći socijalno rubnim skupinama građana.

 Zakon koji bi trebao promijeniti stvari

Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju kako je novi Zakon o poljoprivredi upućen u saborsku proceduru te će se njime, uz ostalo, regulirati i pitanje doniranja hrane.

Novi Zakon o poljoprivredi upućen je u saborsku proceduru te će se njime, uz ostalo, regulirati i pitanje doniranja hrane.

- S obzirom na to kako doniranje hrane nije do sada u Republici Hrvatskoj bilo propisano ni jednim zakonom, na ovaj način stvorene su pretpostavke za kvalitetno uspostavljanje sustava. Ministarstvo poljoprivrede će zajedno s Ministarstvom zdravlja, ali i Ministarstvom socijalne politike i mladih te ostalim nadležnim ministarstvima krenuti u izradu pravilnika kojim će detaljnije propisati okvire za funkcioniranje sustava doniranja hrane i hrane za životinje čiji će temeljni cilj biti sprečavanje uništavanja velikih količina hrane, zaštita okoliša i pomoć socijalno ugroženim i osobama pogođenim elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama - poručuju iz resornog ministarstva. Nadalje, propisat će se uvjeti koje hrana mora zadovoljiti kako bi ju se moglo donirati, a to je njena zdravstvena sigurnost i ispravnost, kao i odgovornosti subjekata u poslovanju s hranom koji sudjeluju u lancu doniranja hrane, te uvjeti, kriteriji i načini doniranja hrane i hrane za životinje.

Negoduju i seljaci

- Stručne službe Ministarstva poljoprivrede rade na izradi Pravilnika o doniranju hrane te će, po donošenju Zakona o poljoprivredi, zajedno s resornim ministarstvima definirati njegove detalje i uputiti ga u proceduru objave - kaže zamjenica ministra poljoprivrede Snježana Španjol.

 Stručne službe Ministarstva poljoprivrede rade na izradi Pravilnika o doniranju hrane.

Na bacanje skupo i mukotrpno proizvedene hrane negoduju i proizvođači, seljaci, ne samo 'jer je grijeh bacati ju', već i zato što su skupi ulazni troškovi njene proizvodnje 'od polja do stola' pa se njenim bacanjem i uloženo u nju baca u vjetar.

– To područje svakako treba urediti pa pozdravljam najave u svezi s tim - slaže se i predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić. Ocjenjuje kako najveći problem s takvom hranom u cijeloj ovoj priči imaju trgovački lanci. Jer, ako netko tko je hranu proizveo i njenom neprodajom nema na njoj nikakvog prihoda – zašto bi imao neku obvezu prema državi u daljnjem postupanju s njom?! Na primjeru trgovačkog lanca – on je tu hranu kupio, rok joj je istekao pa ona sutra više ne vrijedi ništa i mora ju baciti, a možda nekome može pomoći - rezonira prvi čovjek Poljoprivredne komore.

Također, u ovoj problematici evidentno je kako smo kao nacija vrlo komotni, nesavjesni kada je o bacanju hrane riječ. Lakše nam ju je baciti u smeće nego ju korisno usmjeriti dalje.

'Najbolje upotrijebiti do...'
U cijeloj priči postavlja se i pitanje hrane s oznakama 'najbolje upotrijebiti do', kako ona završava? Odgovor je – kao i ona s oznakom 'upotrijebiti do' – bačena u smeće. U pozadini je neznanje građana, ali i oni koji posluju s hranom i koji su odgovorni za njenu ispravnost, odnosno njihov strah vezan uz rad s hranom. Činjenica kako u smeću završava i hrana s oznakom 'najbolje upotrijebiti do' potpuno je kriva jer je ta oznaka zapravo prijedlog proizvođača potrošaču do kojega roka proizvod zadržava najveću kvalitetu, no sigurna je za upotrebu i nakon tog roka ako se čuva ispravno.

U planu kampanja protiv bacanja hrane
Uređenje ove problematike – da hrana, umjesto u smeću, završava u donacijama - vizija je i Centra za edukaciju i informiranje potrošača (CEIP) Osijek. Njegova predsjednica Tanja Popović ujedno je i članica Upravnog vijeća Hrvatske agencije za hranu.
'O toj temi održan je i skup s govornicima iz raznih branši, a s kojeg je poručeno: Spriječimo bacanje hrane! Trgovački lanci bitan su segment u tome. Pokazani su primjeri dobre prakse poput Francuske, Pariza, s kampanjom protiv bacanja hrane.'Oni su ti koji imaju novac i radili su kampanje kako smanjiti bacanje hrane. Mi razmišljamo o jednoj informativnoj kampanji za potrošače. Uz njih se vezuje pitanje – jesu li oni aktivni pokretači promjena ili samo pasivni promatrači', kaže Popović.
Ističe kako treba educirati djecu. 'Na njih možemo utjecati, a mi odrasli već imamo neke navike i teško nas je promijeniti pa i o pitanju bacanja hrane. Trebamo utjecati na podizanje razine svijesti', kaže Popović. Navodi za primjer gestu Zagrepčana da pokraj kontejnera ostavljaju zapakiranu hranu. 'No, čitav sustav treba se pozabaviti time', kaže predsjednica CEIP-a.
Za dio priče vezan uz namirnice s oznakom 'najbolje upotrijebiti do' kaže kako je prilično konfuzan.Svaka informacija koja dolazi do krajnjeg potrošača mora biti jasna, transparentna, točna', kaže Popović.