Kakvu li je samo senza­ciju Andrijica Branković izazvao na osječkoj tržnici kad je ondje uparkirao fiću, izvadio vagu, namontirao ju na automobil i iz vozila po­čeo vaditi gajbe i gajbe živih tovljenih pilića. Svjetina ga je što iz potrebe za kvali­tetnim mesom što iz zna­tiželje u trenu okružila, pa je na brzinu sve rasprodao. Bilo je to potkraj šezdese­tih godina prošlog stoljeća, kada je priča o poduzetnom Andrijici već odavna izišla izvan slavonsko-brodskog okruga, piše Večernji list.

Uspješnom poljoprivredni­ku sa završena samo četiri razreda osmoljetke Večernji list je 1969. godine posvetio gotovo cijelu stranicu. Za­vrijedio je bio da se o njemu nadugo i naširoko piše - za­hvaljujući tovu svinja, tela­di i pilića uspio je Branković u Kruševici sagraditi brojne gospodarske zgrade, kupiti fiću i traktor, uvesti vodo­vod u svoju kuću te napra­viti motel uz tada najsuvre­meniju cestu u državi - au­toput Bratstva i jedinstva.

Dva hektara pa još dva

Pišući tekst o Brankovićima, novinar se zapitao tko je u toj obitelji bolji uzgaji­vač - Andrijica ili njegov sin Branko koji je u osnovnoj školi bio zaljubljen u zečeve. Što drugo nego očekivano bilo je da Branko Branković nastavi očevim stopama. Završio je poljoprivredni fa­kultet i danas se bavi voćar­skom proizvodnjom koju je njegov otac, ili kako Branko po šokački kaže - dado, po­krenuo prije 38 godina.

- Te 1976. godine jabuke smo imali na dva hektara zemlje. Dogodine  na još dva. Sa širenjem  voćnjaka započeli smo 1995. godine, kada smo napustili peradarstvo a peradarnike smo preuredili u hladnjače.j Danas imamo 24 hektara zemlje pod nasadima. Na 18 hektara su jabuke, na šest višnje. Poticaji su nas ponukali da se širimo. Gdje je tome granica, ni sam ne znam. Dok budu drugi sadi­li, i mi ćemo. Samo, sada u našu branšu ulaze ljudi koji su u drugim branšama doš­li do novaca - pripovijeda Branko Branković.

Ja sam samo gazdin muž

Godišnje Brankovići proizvedu nešto više od 60 tona višanja te stotine tona jabuka - prinos po hek­taru iznosi od 30 do 60 tonaabuka. Brankovići na gospodarstvu imaju zaposlena dva radnika, sezonce uzimaju po potrebi. Brankova supruga Vera brine se o objedu za zaposlenike. Ona se bavi i papirologijom, a Branko kaže da je Vera šefica gospodarstva.

- Ja sam samo gazdin muž - govori. Vera Branković je diplomirana ekonomistica, no radni je vijek provela u poljoprivredi, na obitelj­skom imanju. Ispričat će ona kako su se 2001. godine, nakon što im je led uništio urod, prepali monokulture - višegodišnjeg uzgoja samo jedne vrste - u njihovu sluča­ju, voća.

- Bilo je oko 20 sati kada je nevrijeme počelo. Led je stukao i jabuke i koru s dr­veća. Tada smo odlučili da ćemo posaditi i višnje - pri­ča Vera Branković.

- Zbog tog smo nevremena u deset minuta izgubili mili­jun kuna - kaže Branko.

- Eto, što znači tvornica pod vedrim nebom - do­meće njegova supruga. Da bi se takva šteta ubuduće izbjegla, Brankovići su svoje voćnjake zaštitili. Pet hek­tara jabuka natkrili su mre­žom, sve je pripremljeno da još tri natkriju uskoro.

- Bez mreža više nema voćarenja - govori Branko dok stojimo pokraj meteorološke stanice u voćnjaku što se nalazi na cesti Sikirevci-Vrpolje. Ovdje je zasađeno 55.000 stabala jabuka i 5000 stabala višanja. Voćnjak Brankovićevih suvremeno je opremljen - tu su veći i manji traktori, samohodna platforma za berbu jabuka, sustav za navodnjavanje... U voćnjaku Branko ima i kuću za odmor. Ali ima je­dan problem - ne stigne se, kaže, odmoriti, pa ju zato i nije uredio do kraja. Dok hoda­mo između redova jabuka, Branković promatra plodove. Zastaje pokraj sitnih, uvrnutih i oštećenih jabuka, trga ih baca.

 - To je ručna  korekcija. Loše plodove treba odstraniti da bi oni zdravi  mogli bolje rasti - objašnjava. Taj posao, s dvojicom radnika, za našeg je posje­ta, obavljao i Šima. On je Brankov najmlađi sin i ide u srednju poljoprivrednu školu. Sestra Marija završni je razred srednje medicinske. .. Ona uči za fizioterapeuta. Najstariji od djece Brankovićevih, Andrija, u Osijeku studira poljoprivredu.

Šima je umjetnička duša

- Nisam opterećen time hoće li djeca ostati na imanju i nastaviti obiteljski posao. Sami će odlučiti - kaže Branko.

Zasad, svi sviraju tamburice i svi se bave voćarstvom, a pa i Šima, umjetnička duša obitelji, čija su najveća ljubav konji, narodni običaji - i rodna Slavonija. Volio je on s didom Andrijicom raz­govarati o običajima, zapisivati njegove riječi koje je na kraju pretočio u pjesmu "Jezični divani moga dide" s kojom je nastupio na Lidranu.

Šimin dida i Brankov dado, Andrijica Branković, poživio je da primi prvo priznanje Hrvatske voćarske zajedni­ce za 30-godišnju uspješnu voćarsku proizvodnju te razvitak voćarstva u Brod­sko-posavskoj županiji. A za dvije godine obitelj Branković obilježit će 40 godina bavljenja voćarstvom. Do tada će Branko Branković zacijelo uvesti još neke novitete u proizvodnju voća, nešto od onoga što je vidio putujući Europom po saj­movima i voćarskim savje­tovanjima.

Osobna iskaznica OPG Branković, Kruševica
800 tona jabuka prosječnaje količina godišnje proizvodnje jabuka u voćnjaku Brankovićevih.
60 tona oblačinske višnje imaju godišnje.
55.000 stabala jabuka posadili su na 18 hektara vojćnjaka. Ovisno o godini, na jednom hektaru imaju od 5 do 60 tona prinosa. Sve prodaju tvrtki Gomolava u Ivanić Grad. Uzgajaju sorte iared, gloster, zlatni delišes, jonagold, pink.
5000 stabala oblačinskih višanja imaju zasađeno na šest hektara voćnjaka. Prinos po hektaru višnje iznosi od 3 do 15 tona. Višnje prodaju Agrofructus u Slatinu.
Sjedište gospodarstva je u Kruševici, u Ulici Braće Radića na broju 57.