OKUČANI - Na lijepo uređenom okučanskom gospodarstvu sa obiteljskim kućama i farmom junadi - vlasnika Vesne i Ive Serdara žive i njihov stariji sin Nikola (25) sa suprugom Mateom i kćerkicom Janom, koja je već zaljubljenica u konje te mlađi sin Marko (21), piše agroklub.

Sada priča o ovoj vrijednoj i poduzetnoj obitelji, koja je svoj novi dom izgradila u zapadnoj Slavoniji zvuči pomalo idilično i bajkovito, a još samo prije dvadesetak godina proživljavali su pravi pakao.

Uspješna su okučanska poduzetnička obitelj, vlasnici tvrtke Bor Export šumarstvo koja se sada bavi tovom junadi i izvozom žive stoke, a vlasnici su i konjičke ergele čiji rasni konji engleski punokrvnjaci postižu iznimne rezultate u konjičkom sportu i na prestižnim natjecanjima i turnirima u europskim državama.

Sada priča o ovoj vrijednoj i poduzetnoj obitelji, koja je svoj novi dom izgradila u zapadnoj Slavoniji zvuči pomalo idilično i bajkovito, a još samo prije dvadesetak godina proživljavali su pravi pakao poput mnogih drugih hrvatskih obitelji koji su u vrijeme rata živjele na banjalučkom području, a nakon toga prognane su sa svojih ognjišta.

Nakon prijetnji ubojstvom, raznih maltretiranja, velike neizvjesnosti i nesigurnosti, Ivo je u kolovozu 1995. godine s obitelji čamcem iz BiH preko rijeke Savu došao u Davor. Odlučio je ostati živjeti u Hrvatskoj.

Krenuli u novi život u Slavoniji

"U naručju sam nosio svog tromjesečnog sina Marka, starijeg Nikolu sam držao za ruku, uz mene su bili supruga i majka Mara. Noć je bila kada smo prešli, čuo se samo jauk, svatko je nekoga tražio, raspitivali smo se tko je prešao, tko nije. Mi iz Bosne i Hercegovine nikada ne smijemo zaboraviti solidarnost i humanost ljudi iz Davora koji su nas primili i pobrinuli se u onim prvim najtežim trenucima", prisjeća se Ivo kalvarije kada je s obitelji morao napustiti rodno ognjište i krenuti ispočetka novi život.

Obitelj se najprije nastanila u Cagama, a onda u Okučanima. Tada mladi i poduzetni Ivo nije čekao milostinju i socijalu, odmah se prihvatio posla. Prvi je bio kirijašenje sa konjima, izvlačenje drva sa samaricama u dvije šumarije bjelovarske Uprave šuma.

"Krvavo smo se borili za preživljavanje i da nešto ponovno stvorimo u životu. Kao mlad čovjek uzimao sam tablete protiv spavanja samo da što više radim. Svaki dan sam putovao na posao 100 kilometara, moja tvrtka dogurala je do 40 konja samarica i šest traktora. Radili smo doslovno dan noć, u jednom momentu imao sam 76 zaposlenih ljudi koju su uvijek na vrijeme primali plaću, a Poreznoj upravi u 19 godina nikada nisam bio dužan ni lipe, niti sam i jedan dan bio blokiran. Sada se bavimo tovom junadi i izvozom žive stoke u Austriju, Italiju, na Kosovo, u BiH i Libanon, a na domaćem tržištu opskrbljujemo PIK-u Vrbovec", otkriva dio svog trnovitog ali uspješnog životnog i poslovnog puta Ivo Serdar. Ističe da odlično surađuje sa Islamskom zajednicom u Republici Hrvatskoj s kojom je u vrlo korektnim odnosima.

U međuvremenu su odrasli i stasali sinovi Nikola i Marko, koji su se također uključili u obiteljski posao. "Izgradili smo suvremeni objekt za tov junadi kapaciteta 250 grla u jednom turnusu. Riječ je o junadi dobre genetike, mesne pasmine Limousine, Charolais i Belga Blue. Uvezli smo ih iz Mađarske, hranimo ih dobro i držimo po svim standardima tako da smo vrlo zadovoljni njihovim napredovanjem. Želja nam je proširiti proizvodnju na 500 do 600 komada tovljenika u turnusu, otac sada razgovara da pokušamo uz neku od mjera iz Programa ruralnog razvoja doći i do dijela bespovratnog novca iz fondova Europske unije", kaže mlađi Ivin sin Marko.

"Nitko tada nije ni pretpostavljao da ćemo kroz tu ljubav prema rasnim konjima dogurati do male ergele sa 15 konja i da ćemo po kvalitetnim natjecateljskim grlima i nagradama biti vodeći u Republici Hrvatskoj, pa i u ovom dijelu Europe." 

 Ljubav prema gracioznim engleskim punokrvnjacima

Obitelj Serdar nabavila je 2008. godine prvog trkaćeg konja Nazima, engleskog punokrvnjaka, graciozno građenog i snažnog konja.

"Nitko tada nije ni pretpostavljao da ćemo kroz tu ljubav prema rasnim konjima dogurati do male ergele sa 15 konja i da ćemo po kvalitetnim natjecateljskim grlima i nagradama biti vodeći u Republici Hrvatskoj, pa i u ovom dijelu Europe", ponosan je stariji Ivin sin Nikola što odličnim rezultatima pronose ime Okučana, Slavonije i Hrvatske. S njim i Markom obišli smo lijepo uređen objekt u kojemu je trenutačno smješteno 9 kobila za ždrebljenje i dva pastuha, sva grla pasmine engleski punokrvnjak.

"Ždrebad držimo ovdje godinu i pol dana i nakon toga idu na trening u Mađarsku. Drugi dio konja, oni trkaći koji sudjeluju na natjecanjima, također se nalaze u registriranoj staji u Budimpešti u Mađarskoj gdje ih za trke treniraju i pripremaju odlični treneri. Ove godine očekujemo prvu trku jednog našeg grla što je odgajano kod nas u Okučanima, zove se Sulejmani, za sada je jako dobar, vidjet ćemo kako će proći", kaže Nikola.

Pastuh Merion pobjednik 94. Mađarskog derbija

A da obitelj Serdar ima vrhunska grla svjedoče mnoga prva mjesta na turnirima i konjičkim trkama u Europi i susjednim državama... Do sada imaju 123 pobjede sa svojim konjima, po nekoliko puta na najjačim turnirimau Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Njemačkoj - Memorijal Franje Tuđmana 2 puta, Memorijal Alije Izetbegovića 3 puta, pobjeđivali su na najjačoj trci u Srbiji Memorijal Kralja Aleksandra. Ipak, jedan od najvećih uspjeha ove godine postigao je njihov pastuh Merion koji je pobijedio na prestižnom 94. Mađarskom derbiju 2016. u Budimpešti. U vrlo jakoj konkurenciji, nakon kvalifikacija u kojima je sudjelovalo 700 konja iz cijele Europe, u trci života sudjelovalo je 16 najboljih grla.

"To je trka koju konj s navršenih tri godine trči samo jednom u životu", kaže Ivo Serdar. Merion je pastuh kojeg je Serdar kupio prije dvije godina na aukciji u Parizu.

"Bio je najmanje svibanjsko ždrijebe, koje skoro da nikoga nije zanimalo, jer se od njega nije puno očekivalo. Vlasnik je za njega tražio 5.000 eura, da bi mu cijena pala na 3.500 eura i tada sam ga kupio. Kada bi u društvu govorio da će Merion kao trogodac pobijediti na Mađarskom derbiju prijatelji bi okrenuli bi glavu i smijali se. Vjerovao sam u njega, jer Merion potječe od konja Galilea koji još uvijek drži najbolje postignuo vrijeme u utrci na 2.400 metara.

Dragon Hunter pobijedio u Munchenu

Nakon što je stigao u Hrvatsku, Meriona sam smjestio u Zagrebu gdje ga je trenirala jedna djevojka koja je nažalost svoju egzistenciju otišla potražiti u Irsku.

Nakon toga odlučio sam Merion odvesti u Mađarsku jer sam smatrao da će tamo imati bolje uvjete za trening i natjecanja. Rekao sam to će biti najbolji konj i hvala Bogu nisam se prevario. Angažirao sam talijanskog džokeja Alberta Sannu koji ga je jahao", sa puno strasti o jednom od svojih ljubimaca priča Ivo, otkrivši da do tada nikada nije uživo gledao utrku svojih konja.

"Bio sam tamo, ali nisam mogao gledati utrku na stazi, gledao sa preko video zida. Ovaj puta odlučio sam gledati ću iz publike. Bilo je oko 20 tisuća gledatelja, jer Mađarima je ta utrka sve", prisjeća se radosnih trenutaka.

Nedugo nakon tog velikog uspjeha još jedan. U galopskoj utrci na 1.400 metara u konkurenciji 14 konja trogodišnje grlo Dragon Hunter iz ergele Ive Serdara pobijedilo je na velikoj nagradi "Dalmayr espreso d' oro" u Munchenu, a jahao ga je njemački džokej Marc Robert Lerner. Dragon Hunter i danas trči na jednoj jakoj utrci u Mađarskoj. Presretan i ovim uspjehom Serdar ističe da je za pobjedu zaslužan i mađarski trener Gabor Maronka.

I ja sam bio izbjeglica. Gledajući snimke iz Tovarnika, sjetio sam se devedesetih godina i donirali smo bika teškog 600 kilograma, i tako im pomogli u hrani - kazao je Ivo Serdar.

Donirali meso izbjeglicama

Kao prognanici koji su morali napustiti Banja Luku obitelj Ive Serdara iskazala je veliko suosjećanje i solidarnost sa izbjeglicama iz Sirije i drugih država koje su prošle godine prolazile kroz Hrvatsku.

"U izbjegličkim kolonama bile su tisuće ispaćenih ljudi, mnogi mladi ljudi nosili su u naručju malu djecu kao i mi kada smo protjerani u Hrvatsku. Svi mi koji smo doživjeli ovako nešto, i kao prognanici i kao izbjeglice sjetili smo se tih teških dana. I ja sam bio izbjeglica, kada sam vidio te ljude preplavila me je tuga. Rekao sam si tim ljudima moram pomoći. Gledajući snimke iz Tovarnika, sjetio sam se devedesetih godina i donirali smo bika teškog 600 kilograma, i tako im pomogli u hrani", kaže vlasnik tvrtke Bor Export šumarstvo.

Serdar kaže da sve uspjehe može zahvaliti svojoj složnoj obitelji koja mu je najveća podrška, i što se svi, svatko na svoj način, maksimalno zauzimaju i radom doprinose dobrim rezultatima.

Sretan je, kaže, što je prijatelj sa šeikom Muhamedom iz Dubaia, koji mu je poklonio konja Sarija, što ga je posebno razveselilo.

"Konji su moj život, to su engleski punokrvni konji i s njima sam osvojio sve moguće trofeje na ovim prostorima. Nakon obitelji koja mi je na prvom mjestu, sve sam podredio njima", rekao je Ivo Serdar, koji se sa sinovima uspješno bavi i tovom junadi, ali i izvozom mesa u Europu i na Bliski Istok.

Žao mu je što za rezultate koje postiže na gospodarskom, ali i natjecateljskom planu osim vlasti na lokalnoj razini, nitko na razini države to ne primjećuje, do sada, kaže, nisu dobili ni lipu. Sve su postigli i ostvarili vlastitim radom i sredstvima. Naš domaćin kaže da je Hrvatska prebogata zemlja prirodnim resursima, da bi se samo u proizvodnji hrane za izvoz mogli ostvariti izvrsni rezultati. Nažalost, to se neće dogoditi, dok se političari budu prepucavali beskorisnim raspravama, umjesto da se prihvate konkretnog posla i stvore uvjete za brži razvoj.