Iako je nekada stočni sajam u Novojo Kapeli bio mjesto gdje se naveliko tržilo stokom, iz godine u godinu sajam je sve siromašniji, a jedina stoka koja se može vidjeti ona je na ražnju. Posljedica je to, kažu organizatori, propadanja hrvatskog sela.
NOVA KAPELA - Robni i stočni sajam u Novoj Kapeli na blagdan Svete Klare dugogodišnja je tradicija. Okupljali su se tu desetljećima seljaci novogradiškog, brodskog i požeškog kraja, dovodili i više od tisuću grla razne stoke, gurali se sa stokom, kupovali i prodavali.
Stočnog sajma ove godine nije bilo, a nekoliko grla stoke bilo je na izložbi. Općinski načelnik se, kako sam kaže, morao dobro potruditi da ljudi dovedu nekoliko životinja i da posjetiteljima pokažu kako izgledaju krava i konj.
Danas su prazne seljačke štale pa na sajmu nema ni stoke, a jedino su ostale šatre pod kojima se jela pečena prasetina i janjetina te iz peke slavonski specijaliteti od svinjskog mesa, piše novagra.
A da nije bilo izložbe koju je organizirao općinski načelnik Ivan Šmit povodom obilježavanja Dana Općine, sva stoka (prasci i janjci) na ovogodišnjem sajmu bila bi ona koja se vrtjela na ražnjima. Ta je tradicija ostala iako je i pod šatrama iz godine u godinu sve manje ljudi, a na sajmu sve manje seljaka.
- Nema novca, ne prodaje se i ne kupuje - kazao je jedan Petrovoselac i dodao kako je mnogima dolazak u Novu Kapelu na Svetu Klaru bio godišnji izlazak na kome se kupovala i prodavala stoka, družilo i pojelo, popilo i zapjevalo.
Stočnog sajma ove godine nije bilo, a nekoliko grla stoke bilo je na izložbi. Općinski načelnik se, kako sam kaže, morao dobro potruditi da ljudi dovedu nekoliko životinja i da posjetiteljima pokažu kako izgledaju krava i konj.
- Iako je slavljenički dan nemamo se čemu veseliti. Općina Nova Kapela je slika Hrvatske. Odseljavanje je krenulo od malih općina u Slavoniji, pretočilo se na cijelu Slavoniju, a sada i na cijelu državu. To je najveći problem.
Općina Nova Kapela je u zadnjih 10 godina izgubila 20 posto stanovništva. Svaka peta kuća u zadnjih 10 godina je ostala prazna. Rađa se sve manje djece, sajmovi su pusti i prazni. Nas najviše pogađa uništenje poljoprivrede jer se ovdje preko 50 posto stanovništva bavilo poljoprivredom. U zadnjih 10 godina, kako je nestajala poljoprivreda tako su iz ovih krajeva nestajali i ljudi.
Dok se ne počne vraćat poljoprivreda i od nje bude moglo živjeti neće se ljudi vraćati. Živi se od dana do dana, a ljudi ne žele živjet u takvom okruženju i neizvjesnosti. Odlaze tražeći sigurnost jer u našoj državi danas nemaju ni sigurnost ni stabilnost. Ovi prostori koji su se naraštajima gradili ostaju prazni - kaže načelnik Ivan Šmit.
