TRNJANI - Mnogi vole jabuke, samo to ne znaju. Ako ostavimo po strani one koji okus jednog od planetarno najpopularnijih vrsta voća zaista ne podnose, ovu su naoko besmislenu tvrdnju neki shvatili kada su probal - „pravu“ jabuku. Do nje je danas, međutim, teško doći, a prosječni potrošač svakodnevno je prepušten najviše ponudi velikih trgovačkih lanaca.

Nije da su sve one loše, ali oni koji ih kupuju znaju vrlo dobro da se iza primamljujućeg oblika, boje i sjaja - miris je već upitan - često krije bljutav, „plastičan“ zalogaj, nedovoljno sladak, nedozreo ili pak natruo. Ukratko, takav zbog kojega ćete na spomen jabuke odmahnuti rukom.

Kupnja ovoga voća u trgovačkim centrima postaje „lutrija“, nakon koje ćete jednom uživati u zdravom i slasnom obroku, a drug put negodovati zbog bačena novca. I postaviti si neka pitanja.

- Ta pitanja trebate postaviti profiterima koji dobivaju „pinku“ od uvoza. Jabuke koje kupujete u trgovačkim lancima roba je druge i još niže kvalitete iz inozemstva. Ona je jeftinija i prosječnom hrvatskom kupcu pristupačnija. Ja to razumijem, s obzirom na to kakav je standard, ne mogu im zamjeriti, ali to jednostavno „nije“ jabuka - kazao je polurezignirano Stipo Velikanović, vlasnik OPG-a na kojemu se proizvodi „prava“ jabuka, punog okusa.

Od ukazivanja na ovu problematiku i prozivanja krivaca već je, tvrdi, umoran, zbog čega je vođenje posla prepustio „mladim snagama“.

- U našoj državi to je borba s vjetrenjačama. Pogoduje se uvozu, najviše iz Poljske, koja je po porizvodnji pretekla i nekad vodeću Italiju. Poljaci imaju prinos od 5 milijuna tona godišnje, a s koliko sunčanih dana? Nemaju ni njih ni općenito klimu kao mi. Zato je ta jabuka samo izgledom lijepa, crvena, sjaji se, sve pet, a okus nikakav. S druge strane, domaće proizvođače neprestano „gnjave“ raznim zahtjevima, standardima, uvijek „fali jedan papir“ te, uz to sve, nude 80 lipa po kilogramu. Što da se radi tim novcem? Mi smo međutim na to često pristajali jer smo bili ucijenjeni. Znaju vrlo dobro da dio prinosa ne možemo skladištiti, nego moramo odmah prodati, a ako odbijemo ponuđenu cijenu, oni se obrate Poljacima, koji je prihvate - objasnio je, dodavši da se ovaj „deal“ uvijek isplati i uvoznicima i inozemnim proizvođačima.

- Od nas recimo traže da kupujemo novu mehanizaciju. Poljaci nabave staru „pod novu“, pa i ako im „lupe“ kaznu od 30 milijuna kuna, njima je to prihvatljivo jer su zaradili 600 milijuna kuna. Iz toga im nije problem izdvojiti još za „pinke“ našima u ministrastvu, dok od mene država može dobiti samo porez. Nema tu pomoći. Kod nas ako nemaš Boga za kuma, u poljoprivredi si nitko.

Domaći proizvođači, podsjetio je Velikanović, uzgajaju i prvoklasnu jabuku, ali ona će se teško naći u košari hrvatskog kupca.

- One se uglavnom izvoze, u Ujedinjene Arapske Emirate, Ujedinjeno Kraljevstvo, Belgiju, Dansku… Naši 'povlašteni igrači' tako svoje kamione, s prvoklasnom jabukom, „istovare“ u Njemačkoj ili Belgiji, a od njih, koji se žele riješiti svoje druge klase i osloboditi prostor za novi urod, preuzmu tu lošu, jeftinu jabuku i voze za Hrvatsku.