SLAVONSKI BROD/MALI LOŠINJ - Svi oni koji su ikada posjetili Lošinj, jedan od najljepših i najprivlačnijih otoka Jadrana, uvijek mu se vraćaju zbog blage mediteranske klime, zelenila sa preko tisuću biljnih vrsta, zbog čistoće mora, a posebice zbog toga što je poznat kao klimatsko lječilište za liječenje dišnih putova i alergija.  

U Malom Lošinju, Rafinerija nafte iz Bosanskog Broda prije više desetljeća zakupila i sagradila radničko odmaralište u najatraktivnijoj uvali Valdarke gdje su sve do Domovinskog rata ljetovali ne samo zaposlenici Rafinerije iz oba Broda, nego i članovi širih obitelji i prijatelji tako da tisuće ljudi nose sjećanja prekrasnog mjesta za odmor i razonodu.

Još krajem 19. stoljeća, naime, u Malom Lošinju se počeo razvijati lječilišni turizam i postao je jedna od omiljenih destinacija austro-ugarske aristokracije. Zbog toga je vjerojatno u Malom Lošinju, Rafinerija nafte iz Bosanskog Broda prije više desetljeća zakupila i sagradila radničko odmaralište u najatraktivnijoj uvali Valdarke gdje su sve do Domovinskog rata ljetovali ne samo zaposlenici Rafinerije iz oba Broda, nego i članovi širih obitelji i prijatelji tako da tisuće ljudi nose sjećanja prekrasnog mjesta za odmor i razonodu.

Uređeni kamp, svi se možemo sjetiti, nudio je smještaj u drvenim kućicama i u čvrstom objektu. Bio je tu i restoran s pripremljenim svježim obrocima, sanitarni čvor,... i predivna plaža odmah ispred kampa, ali i mogućnost kupanja na stijenama samo malo dalje.

Zamrla je graja tisuća Brođana

Osim ljepote druženja s dragim ljudima najprivlačnija za mnoge je bila svakodnevna parkilometarska šetnja uz more, od Malog do Velog Lošinja, trčkaranje, vježba, udisanje čistog zraka uz očaravajuće slike mora i okolnog zelenila. Naravno ništa manje lijepe su i ostale šetnice sa biciklističkim i planinarskim stazama, kao i oba mala grada u kojima se i danas mogu vidjeti brojne znamenitosti poput crkava iz 15., 16. i 17. stoljeća, kao i brojne vile austrijske aristokracije posebice u uvali Čikat.

Lošinj je specifičan i po tome što na njemu ne žive zmije otrovnice, a lošinjsko more je i rezervat dobrih dupina koji se često mogu vidjeti blizu obale ili uz brodice, a za koje u Velom Lošinju postoji Edukacijski centar "Plavi svijet".

I prije rata većinu je na Lošinj, osim čistog mora i odmarališta, privlačilo raznovrsno raslinje koje su pomorci nekada donosili sa svih strana svijeta pa se osim naranči, limuna, smokava, maslina, bugenvilija, kaktusa, lavande, borova, čempresa, mogu vidjeti i egzotična stabla za što je najviše zaslužan nekadašnji botaničar i profesor pomorske škole u Malom Lošinju  Ambroz Haračić, kojemu su se Lošinjani odužili podizanjem spomenika.

S proteklim ratom i razdruživanjem država prestalo je s radom rafinerijsko odmaralište, zamrla je graja nekadašnjih tisuća Brođana i tako je do danas.

Nakon 27 godina svojevrsni biser odmora već godinama je avetinjski odbojan što je mnogima vjerojatno teško i zamisliti. Poslije niza godina, nedavno sam ga - boraveći na Lošinju - i obišla. Devastirani izgrađeni objekti, kao i drvene kućice potpuno obrasle šikarom i zatrpane smećem, od vjetra porušeno drveće ...ostavlja otužnu sliku okoliša koji svjedoči dugogodišnju nebrigu i sve više podsjeća na džunglu.

U neposrednoj blizini, iza kampa, u maloj cvijećem oivičenoj kućici zatekla sam Rasemu Mujčin iz Bosanskog Broda koju je ratni vihor donio na Lošinj gdje je i sama nekada ljetovala, pa već 26 godina, sada sa suprugom Muhamedom iz Zavidovića, dijeli ljubav prema starom i novom zavičaju.

Zanimanje za odmaralište pokazuju stranci

"Ma ne mogu reći da ovdje nije lijepo, prekrasno je i zadovoljna sam, ali svejedno kad prelazim most iz Slavonskog Broda u moju Bosnu, srce mi je kao kuća" priznaje Rasema. S Muhamedom, koji još uvijek radi vodoinstalaterske poslove, po cijele dane nalazi razonodu, a svakodnevna je i šetnja  sa kućnim ljubimcem, psom Benijem, uz more prema Velom Lošinju.

I Rasema se prisjeća nezaboravnih ljeta u nekadašnjem odmaralištu bosanskobrodske Rafinerije u kojoj je i ona bila zaposlena. Već godinama joj je teško gledati kako propada, a da nitko o toj imovini ne skrbi. Pitam ih, dolazi li itko od bivših vlasnika, a Muhamed veli kako su samo jednom prije par godina dolazili ljudi iz Rafinerije, malo  razgledali i otišli. Nisu se više pojavljivali.

U šetnji uz more ugledala sam ljude kako  zaviruju i sa znatiželjom ulaze u zidani objekt nekadašnjeg odmarališta ispred kojega stoji tabla "privatni posjed-zabranjen ulaz" na hrvatskom i engleskom jeziku. Na pitanje jesu li iz Rafinerije odgovaraju na njemačkom jeziku da ne razumiju.

I nisu jedini koji promatraju atraktivnu lokaciju, svjedoče Rasema i Muhamed. Povremeno se u kućice "usele" vjerojatno beskućnici ili slični, koji traže besplatan kakav takav smještaj, što potvrđuju improvizirani ležajevi u nekim drvenim kućicama.

Zbog čega sve tako dugo traje i zašto već gotovo tri desetljeća nema rješenja, pokušala sam doznati na Općinskom sudu u Malom Lošinju, no oni su uputili na zemljišne knjige u kojima se "zabilježuje vođenje upravnog postupka kod Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove Ispostava Mali Lošinj, na nekretninama č.zem. č.zgr. 1518 - kuća i č.zem. 3300/2 – maslinjak. Dalje stoji: "Na temelju obvezatnog naputka od 24.7.1991. klasa:15/90 Ur.br. 514-05-02/1-91-5 Ministarstva pravosuđa i uprave, uprave za imovinsko pravne poslove, Zagreb, zabilježuje se zabrana raspolaganja, opterećenja (zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanja u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine".

Upit o tome što namjeravaju s bivšom imovinom uputila sam Rafineriji nafte, odakle već danima nema odgovora te hrvatskom Ministrastvu državne imovine, čiji odgovor prenosim u cjelini. 

Hrvatska rješava problem dok se ne riješi pitanje sukcesije 

Međutim, Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije ne daje pojedinim fizičkim i pravnim osobama pravnu osnovu za povrat njihove prijeratne imovine, već će takav povrat ili isplata naknade, u slučaju nemogućnosti povrata, eventualno biti moguća kada se sklopi dodatni bilateralni ugovor. Budući da bilateralni ugovor s Bosnom i Hercegovinom nije sklopljen, ne može se ni razmatrati pitanje vraćanja imovine.

Temeljem članka 71. Zakona o upravljanju državnom imovinom, koji je na snagu stupio 14. lipnja 2018., po prvi puta definirana je mogućnost Ministarstva državne imovine da svu imovinu koja od raspada SFRJ stoji neiskorištena, predstavlja opasnost za ljude i drugu imovinu, a istovremeno u njoj leži potencijal za razvoj turizma i gospodarstva,  stavi u zakup ili neko drugo raspolaganje dok se pitanje sukcesije ne riješi. "