BROD / SLAVONSKI BROD - Otkako je barun Rothschild početkom 20. stoljeća u Brodu sagradio rafineriju nafte, nekad jedinstveni, a sada podijeljeni grad, živi pod prijetnjom tempirane bombe, pisao je bosanskohercegovački portal Oslobođenje nakon posljednje eksplozije Rafinerije Brod.

Dok je rafinerija bila nova, opasnost je bila manja, no posljednjih trideset godina u rafineriju nije uloženo ništa. Zamor materijala, zastarjela tehnologija i loša poslovna praksa predstavljaju stalnu prijetnju za stanovnike dvaju gradova-bosanskohercegovačkog i Slavonskog Broda. Ovaj potonji, ne treba zaboraviti, prema popisu stanovništva iz 2011. godine ima gotovo 60 tisuća stanovnika.

„Rafinerija je napravljena preko Save zalaganjem Ignjat Brlića, šogora Ivane Brlić Mažuranić. Izabrali su to mjesto jer je bilo izvan grada, a od baruna su uspjeli izvući novac da mostom spoji dvije obale Save i ujedini grad", kazao je Zoran Grgić, sigurnosni analitičar i stanovnik Slavonskog Broda. Po njegovim riječima rafinerija u današnjem Bosanskom Brodu u vrijeme izgradnje bila je najmodernija na svijetu. Njena blizanka izgrađena je u Rijeci.

Zadnja je eksplozija koja je zatresla oba Broda na Savi, stanovnike onog u Bosni i Hercegovini nagnala je da promisle žele li uopće nastaviti živjeti u takvom okruženju.

„Već godinama nas truju, a sada je počelo i s eksplozijama. Molimo ih godinama da nešto naprave, ali njima je samo bitan novac, a ne sigurnost ljudi koji žive oko Rafinerije. Bojim se za život svojih najbližih. Najradije bih iselio iz Broda i prodao sve, ali tko će kupiti nešto što stoji na buretu baruta", kazao je u listopadu nakon eksplozije zabrinuti stariji građanin. Tek je dobio unuka i nije mu svejedno u kakvom će okruženju odrastati.

Akumulirani gubitak rafinerije iznosi više od šesto milijuna konvertibilnih maraka, odnosno oko tristo milijuna eura. Ruski vlasnik, pak, strpljivo pokriva gubitke držeći u šaci to, očito, njemu bitno mjesto.

Naftni stručnjak Davor Štern za tportal je otkrio svoje mišljenje o tomu zašto Rusi, gubitcima unatoč, još nisu zatvorili rafineriju u Bosanskom Brodu samo zbog jednog razloga.

- Zarubežnjeft je u vlasništvu ruske države i to je bila jedina kompanija za vrijeme SSSR-a koja je radila u inozemstvu. Primjerice, imaju koncesiju za naftna polja u Vijetnamu i Kambodži. Nafta iz Vijetnama je vrlo teška i visoko sumporna. Moguće je da oni tu naftu koriste u Bosanskom Brodu i gubitke koje ostvaruju u rafineriji kompenziraju kroz prihvatljive cijene te nafte, koju bi inače drugdje prodavali po nižim cijenama. Taj se gubitak prelijeva unutar kompanije. - mišljenja je Štern i upravo tu vidi prostora za njezino zatvaranje jer je, zasad, poslovna tajna o kakvoj se vrsti nafte radi. Štern predlaže osnivanje komisije koja bi utvrdila porijeklo nafte i zaustavila njezin prijevoz ako je sadržaj sumpora prevelik za hrvatske standarde.

Dok se ne promijeni okruženje i poboljšaju životni uvjeti u Brodu, nekretnine tog grada bit će bezvrijedne. Nažalost, to ne ovisi samo o Rafineriji u kojoj su skorašnje promjene i poboljšanje, čini se, ipak na pomolu, nego i o općenitoj društvenoj i gospodarskoj situaciji u Bosni i Hercegovini.