Nije nam, dakle, namjera bilo koga prozivati za nesavjesnost u vezi neprovođenja zapravo nikada utvrđenih rokova (!!) stavljanja hotela u fukciju, niti za odsustvo pravih procjena prvotno odgovornih kome bi se hotel trebao prodati, želimo samo saznati što se događa s hotelom Park i do kada se, zapravo, ništa neće događati. Što god kupci hotela s njim nakanjuju moraju znati da je hotel pod zaštitom Ministarstva kulture odnosno vlasnik mora znati da se obnavljanje hotela mora temeljiti na Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Drugim riječima hotel je zaštićeni spomenik kulture. U tom smislu, ipak sa žaljenjem moramo kazati kako je prava je šteta što hotel svojevremeno nije otkupio Grad, kad ga već nije prvi kupio, kao prirodni čuvar brodske kulturne baštine odnosno prava je šteta što se Grad odrekao prava na prvokup. Ali, kultura je, izgleda, jedno, a ekonomski interesi (i brendiranje) sasvim nešto drugo.

Inače, zgrada je nekada bila poznata kao Benčevićevo svratište, jer ju je sagradila obitelj Benčević 1932. godine. Nakon Drugog svjetskog rata prostor je korišten kao vježbaonica za fiskulturu, kao đački dom, kao spremište klupa iz obližnjeg parka, te kao zatvoreni dio pijace u kojem su se prodavale lubenice, a za vrijeme kiše i povrće prostrto po podu. Godine 1961-e zgrada je postala hotel Park.

A otkako je 35 radnika hotela Park dobilo otkaz i poslano na Zavod za zapošljavanje, hotel je napuštena, sablasna građevina s tragovima rata po sebi, koja čuva uspomene na (svoju) bolju prošlost. Ponavljamo- do kada?