Mjesto je to s mogućim turističkim potencijalom već dugi niz godina, no nedostaje mu štošta kako bi priča bila zaokružena. Nekad lijepi odmarališni objekt, tijekom Domovinskog rata potpuno je devastiran, a kasnije i zapaljen. Neriješeni su imovinsko-pravni odnosi okolnog zemljišta, umjetno jezero pripada Hrvatskim vodama, a u općinskoj je nadležnosti samo ostatak nekadašnjeg objekta.
BUKOVLJE / LJESKOVE VODE - Samo dva kilometra sjeverno od Korduševaca, a 20-ak kilometara od Slavonskog Broda, na južnim padinama Dilj gore nalazi se (nekada) prelijepo izletište Ljeskove vode s umjetnim jezerom koje pripada Općini Bukovlje.
Lijepi položaj u dolini između tri brda obrasla hrastovom, bukovom, grabovom šumom, s više izvora pitke vode, godinama je to mjesto privlačilo izletnike spremne na rekreaciju i roštiljanje, a ljeti i brojne kupače te ribiče koji u jezeru love šarane, somove, štuke...
Danas je, nažalost, isto izletište samo tužni spomen onoga što je nekada bilo, premda je priroda sama po sebi i dalje lijepa i privlačna.
Stariji sugrađani će se, primjerice, sjetiti kako su, sada već davnih sedamdesetih godina odlazili na Ljeskove vode proslaviti prvomajske praznike uz obilno „jelo,pilo i pjesmu", kako su livade bile pokošene i „spremne" za nogomet, odbojku, šetnju…
Svi su, činilo se, nakon gozbe svoje smeće nosili kući, a obavezno su u bocama na povratku ponijeli i kvalitetnu pitku vodu s tada uređenog izvora iznad kojega je postavljena spomen ploča antifašistima ovoga kraja poginulima u Drugom svjetskom ratu, Ivanu Findrihu-Tonči i Milanu Žigiću-Mići. Do izvora se dolazilo utabanim stazama, okoliš je uvijek bio očišćen, uz izvor su bile postavljene klupe, a navečer je taj dio bio osvijetljen.
Prema nekim informacijama, na području Ljeskovih voda nalazi se čak osam izvora, a voda koja iz njih izvire trebala bi biti čista jer u blizini nema zagađivača. Sada, doduše, više nismo sigurni u istu tvrdnju jer se svugdje u prirodi može naći poneki divlji deponij. Ipak, umjetno jezero s branom, okolne šume, lijepe staze za planinarenje, brdsko bicikliranje i cros motore, zbog blizine, a istovremeno „divlje" prirode, čini to mjesto idealnim za odmor i rekreaciju Brođana i stanovnika svih okolnih mjesta pa vjerojatno i nekih turista željnih iskonske prirode.
Tijekom cijele godine, a posebice ljeti, jezero je zanimljivo ribičima, a također se kroz godinu mogu koristiti obilježene planinarske staze do najvišeg vrha Dilj gore, Čardaka ili do Planinarskog doma, Rastušja… Dakle, Ljeskove vode su mjesto s mogućim turističkim potencijalom i tako već dugi niz godina, no nedostaje im štošta kako bi priča bila zaokružena.
Nekada je, naime, tu postojao i lijep odmarališni objekt koji je tijekom Domovinskog rata potpuno devastiran, a kasnije i zapaljen. U nekoliko navrata, u vrijeme načelnika Tihomira Jakovine, kao i aktualnog načelnika Davora Petrika, izletište je čišćeno, a ostatci devastiranog objekta su „raskrčeni" pa bi se izletnici u slučaju jake kiše mogli donekle zakloniti, no dalje od toga se nije išlo dalje. Naime, načelnik Jakovina je govorio kako postoji idejni projekt budućeg sportsko-rekreacijskog centra koji planira kandidirati prema europskim fondovima, no to, očigledno, nije prošlo.
Već drugi mandat na čelnoj je funkciji u Općini, načelnik Petrik, a situacija je što se tiče oživljavanja Ljeskovih voda, nekada zvanih prirodnim „biserom", nepromijenjena. Planovi, kako kaže aktualni načelnik, postoje i dalje, no o pojedinostima, za sada ne može reći puno. Zna se, pak, da još uvijek na području Ljeskovih voda nisu riješeni imovinsko pravni odnosi pa se zemljište oko jezera 'vodi na' privatnim vlasnicima, od kojih mnogi, vjerojatno, više nisu živi. Umjetno jezero pripada Hrvatskim vodama a u općinskoj je nadležnosti samo ostatak nekadašnjeg odmarališnog objekta.
Bez obzira na te činjenice, Općina, prema riječima načelnika redovito organizira akcije čišćenja i odvoza smeća kojeg, nažalost, uvijek ima. Unatoč postavljenim kantama, na otpad se može naići na sve strane a sramotno je što neki izletnici nakon što su pojeli pripremljenu hranu, plastične tanjure, čaše, pribor za jelo kao i papir te ostatke slatkiša, naprosto ostave na mjestu gdje su to konzumirali. Svaki put se većina izletnika zapita - kako je to moguće i tko je odgajao te ljude?
I danas ima dobrih ideja za uređenje ovog inače lijepog mjesta, a možda se i ostvare u suradnji s novoosnovanom ribičkom udrugom koja nosi isti naziv „Ljeskove vode". Možda bi se mogao urediti devastirani objekt, dati nekome u koncesiju, tko bi brojnim izletnicima, naročito ljeti, mogao ponuditi sladoled, kavu, hladno pivo... a ujedno voditi računa o održavanju barem uskog pojasa šume i livade do jezera jer samo tako bi ovo izletište moglo biti turistički zanimljivo.
Dotad, priroda ipak čeka izletnike koji za sebe mogu „otkinuti" komadić ljepote ako se udalje od smeća koje su ostavili neki „glupani glupi" kako su slične prekršitelje nedavno na službenim tablama gradskog Upravnog odjela nazvali u Biogradu na Moru i okolnim općinama.
