SLAVONSKI BROD - Kobasica, barem kakvu je mi danas poznajemo, u Slavoniji se, prema nekim izvorima, proizvodi najmanje od 19. stoljeća. Jeli su je Slavonci i ranije, još otkako su se, došavši na ove prostore nakon protjerivanja Turaka, počeli intenzivno baviti svinjogojstvom, no te „prve“ kobasice zasigurno nisu bile kao današnje. Naime, svoju su više-manje konačnu recepturu, koja se na svinjokoljama upotrebaljava i danas, dobili u Austro-Ugarskoj, s dolaskom srednjoeuropskih naroda, Čeha, Nijemaca i Mađara, koji su mesnoj proizodnji dali onaj poseban pečat kulinarske „urednosti“ i umješnosti.

 Svatko tko kolje ima zapravo neku svoju „varijaciju“ ovoga recepta, zbog čega se kobasice, naposljetku, od proizvođača do proizvođača donekle i razlikuju. Iako će mnogi stanovnici Brodsko-posavske županije krajem i ove godine reći da ih prave i jedu, samo će rijetki pritom praviti - „slavonsku kobasicu“.

Naime, jedan od kulinarskih simbola Slavonije danas je, upravo pod navedenim imenom, odlukom Europske komisije dobio zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. To znači da će se „slavonskom kobasicom“ ubuduće moći „hvaliti“ samo oni koji je proizvedu po vrlo detaljnim propisima, počevši od nabavljanja određene vrste svinje preko mljevenja mesa i pravljenja smjese do sušenja.

- Konačno smo dočekali ostvarenje našeg nastoajanja koje je započeto prije šest godina. Očekujemo da će ova odluka Europske komisije, na proizvođače koji se odluče praviti slavonsku kobasicu, imati pozitivan utjecaj i u pogledu cijene i u pogledu plasmana na tržištu. Oni će biti pod stalnom prismotrom nadzornih tijela, koje je odabrala naša Udruga, što znači da će se morati pridržavati specifikacije za proizvodnju slavonske kobasice - kazao je za PlusPortal Valent Poslon, dopredsjednik donjomiholjačke udruge Čuvari slavonske tradicije, koja je i podnijela zahtjev da, pored kulina/kulena, „europska“ postane i kobasica iz Slavonije.

Konkretno, proizvođač će morati, prije svega, djelovati na području Slavonije, kojoj pripada cijela Brodsko-posavska županija, potom paziti na niz kriterija: da udio mesa bude najmanje 70 posto, da neki od začina (umiješanih, dakako, u strogo određenim omjerima) ne dominira, da u presjeku kobasica, nakon dimljenja na maksimalnih 25 stupnjeva Celzijevih, nema tamni rub… i još mnogo toga.  

- To, naravno, ne znači da kobasice onih koji ne udovolje specifikaciji neće biti „jestive“, ali se neće moći deklarirati kao slavonska kobasica - objasnio je.

Neki su proizvođači, međutim, u pogledu ideje o zaštićenom proizvodu, koji će imati istu kvalitetu i okus bio „nadjeven“ u Brodskom Vinogorju ili Donjem Miholjcu, najblaže rečeno, skeptični.  

- To su priče za malu djecu. Svi mi, na primjer, govorimo na jedan način, juhe koje kuhamo ispadnu različitog okusa… Svinje su drugačije, mnogo je tu čimbenika u igri. Da biste vi proizveli kobasicu koja će imati jednak okus, to se mora odraditi u istoj kući ili pogonu, gdje bi sve radili isti ljudi, dok to u pojedinim domaćinstvima nije moguće - kazala je Nada Poljak, vlasnica OPG-a iz Slavonskog Broda koji se bavi proizvodnjom suhomesnatih proizvoda, dodavši da se u dobivanje „slavonske kobasice“ neće upuštati.   

- Receptura nije toliko strogo propisana, već u nekim okvirima. Vrijednosti, dakle, mogu varirati, netko će, na primjer, staviti malo više ljute paprike, što znači da će slavonska kobasica kod različitih proizvođača biti nešto drugačija. Nije ni cilj da one sve budu potpuno jednake, već da cijeli proces proizvodnje bude u specifikacijom zadanim okvirima. Oni koji u dvorištu ili pogonu nemaju potrebne uvjete, slavonsku kobasicu teško će napraviti - objasnio je Poslon.