Zbog čestih prometnih nesreća u kojima sudjeluju biciklisti, Policijska uprava brodsko-posavska predlaže neka se ti 'najslabiji' sudionici u prometu bolje pridržavaju propisa. To, dakako, ne znači da su oni jedini krivci za udese, a stanje u prometu u Slavonskom Brodu u cjelini, smatra jedan iskusni vozač, zahtijeva dodatno i sustavno educiranje vozača.
SLAVONSKI BROD - Prema podatcima Policijske uprave brodsko-posavske, na području njene nadležnosti, prošle su godine, na mjesec, zabilježene prosječno tri prometne nesreće u kojima su sudjelovali biciklisti. Za ovu godinu, zaključno s današnjim danom, statistika je ne samo mnogo 'crnja', s više od 5 takvih nesreća mjesečno, već i sasvim 'crna' - jučer je, podsjećamo, jedan biciklist, nažalost, smrtno stradao.
Isti je dan, javljaju također iz PU, zabilježena, u Slavonskom Kobašu, još jedna nezgoda s biciklistom. Ona nije ni tragična ni po bilo čemu izuzetna, ali je baš zato za analizu 'starog rivaliteta' automobila i biciklista simptomatična, odnosno primjer iz kojega bi i jedni i drugi o prometu mogli nešto naučiti.
- Koliko god se to nekome činilo suvišnim, ali mnogi i dalje ne poznaju propise i pravila. Glavni problem zbog kojega do takvih nesreća dolazi je dakle needuciranost - zaključio je maratonac Tomislav Marinović, na temelju svog bogatog vozačkog iskustva.
Posljedice tog manjka znanja postali su, kao u spomenutom slučaju, prometni 'klišeji': neprilagođena brzina automobila, zanemarivanje stanja ceste, biciklist bez reflektirajućih oznaka, bicikl bez upaljenih svjetala, udarac automobila u 'nevidljivi' bicikl itd. te, kao 'cijena' neznanja, lakša ili teža ozljeda biciklista, prekršajna prijava protiv vozača automobila i, naposljetku, nešto čega u službenim 'raportima' nema, a to su psihičke posljedice po sudionike nesreće. One, jasno, variraju, i od slučaja do slučaja, i od čovjeka do čovjeka, ali je svakako bolje kad ih nema.
Sudeći po slučaju iz Slavonskog Kobaša, krivnja za nesreće s bicklima podijeljena je između sudionika. To je potvrdio i Marinović, koji podjednako često upravlja biciklom i automobilom.
- Vidljivost biciklista u ovakvim je uvjetima jako mala, pogotovo zbog redukcije javne rasvjete, a mnogi i dalje nemaju propisnu signalizaciju, tj. svjetla i prsluke ili već nešto reflektirajuće. Oni jednostavno ne znaju da su ih po zakonu dužni imati, a također se ne koriste biciklističkim stazama, kojih u gradu ima. Stariji biciklisti, na primjer, ne znaju da se na jednom tipu pješačkih prijelaza, s crvenim biciklističkim stazama, ne moraju zaustaviti da bi gurali bicikl, nego mogu slobodno proći na biciklu, a da na drugima, bez tih staza, to moraju učiniti. Isto tako, kod nas nikako da zaživi praksa nošenja biciklističkih kaciga. S druge strane, vozači automobila danas, kao i svi, stalno jure, nemaju vremena, često pri tome „previđajući“ bicikle na cesti ili ih smatrajući „smetnjom“. Primjerice, često su nam na biciklističkim treninzima, koji su znali biti dugi preko sto kilometara, trubili da se 'maknemo s ceste'. Ne znaju, dakle, da je cesta zajednička i da su biciklisti ravnopravni sudionici prometa.
S obzrom na postavljenu 'dijagnozu', 'lijek' je jednostavan, barem u načelu, a to je dodatna obuka vozača, odnosno 'ponavljanje lekcija' iz autoškole. Nije to sramota jer, kako je pokazalo jedno davno istraživanje sjajne emisije „Provjereno“, velika bi većina sudionka u prometu vozački ispit - pala. Razumljivo je da se neke stvari s vremenom zaborave, ali trajno neznanje, o kojemu govori Marinović, nema opravdanja jer može rezultirati kobnim posljedicama.
K tome, upozoravaju u Policijskoj upravi, nepoštivanje ovih propisa loše je i za vozački džep. Tako će biciklist za nenošenje reflektirajuće oznake platiti 300 kuna, a za neispravna svjetla na biciklu 500 kuna.
Da biste izbjegli ovo posljednje, trebate, kako navodi Zakon, imati upaljeno najmanje jedno bijelo svjetlo na prednjoj strani i jedno crveno straga.
- U gradu imamo nekoliko biciklističkih udruga, a dodao bih tu i naš Triaton klub „Mazator“. Svi skupa nastojimo što više poučiti ljude kulturi vožnje. Naravno, policija, isto, ulaže svoj napor. Ali edukacije bi trebalo biti mnogo više, od škola preko javnih akcija za odrasle, do onih za najstarije, kako bi se podigla razina sigurnosti u prometu. Vjerujem da i mediji u tome mogu pomoći.
Ali nije samo 'manjak' problem. Poneki vozači nečega imaju 'isuviše'.
- Do udesa dolazi zbog prevelike 'slobode' u vožnji, stava „Ja to mogu“, „Jači sam“, „Neće biti ništa“ i sl.
Veliki je plus za Slavonski Brod što ima dobre infrastrukturne predispozicije za visoku kulturu vožnje, mada i tu ima propusta, mišljenja je ovaj biciklist, koji sve gradske ulice ima u malom prstu.
- Biciklističke staze u razvijenim zemljama, primjerice u Kanadi, gdje sam imao priliku voziti, zapravo su dio cesta, a ne od njih odvojene kao kod nas. Kod njih nema neravnina, naglih prijelaza i slično, što kod nas, recimo u Vinogradskoj ulici, otežava prelazak na cestu i ostavlja posljedice na bicikl. Ljudi ne znaju da su i dijelovi za bicikle, barem one kvalitetnije, dosta skupi. S druge strane, najbolja rješenja u gradu jesu staze u Osječkoj, Kumičićevoj i Ulici 108. brigade, koje su većim djelom „na cesti“, pa biciklistički promet teče 'glatko'. Problem često čine i automobili koji biciklističke staze koriste za parkiranje.
