SLAVONSKI BROD - Budući da su vozači teretnih kamiona s Balkana masovno stisnuli gas „u jednom smjeru“, uglavnom u Njemačku, gdje svojim skupocjenim  „titanima“ mogu zaraditi dvostruko i trostruko više, stari bismo „narodnjak“ mogli malo preinačiti - „pregolemu šofersku tugu“ zamijenila je ona „špediterska“.  

Pritom bi se on, osim u jugoistočnoj Europi, gdje su te dvije stvari povezane uzročno-posljedično, mogao zapjevati čak i u Njemačkoj. Unatoč tome što je „otkupila“ sve te hrvatske, turske, bosanske i bugarske vozače, ovih joj radnika i dalje nedostaje. Kad je tako u najjačoj europskoj ekonomiji, jasno je da ni u ostalim zemljama situacija nije bolja.

No dok „razmaženi“ njemački špediteri mogu i dalje - mada je pitanje koliko dugo - računati na „gotove proizvode“ iz inozemstva, na Balkanu, koji ih „isporučuje“, stanje je vrlo ozbiljno.

Iz toga se u Bosni i Hercegovini, piše portal Klix.ba, rodila ideja nekih prijevozničkih tvrtki da sklope ugovore s autoškolama. Prijevoznici polaznicima plaćaju tečaj za C i D kategoriju, a oni im zauzvrat obećaju „vjernost“ barem na nekoliko godina.

- Mislim da je to pametna ideja. Teško je pronaći dobrog vozača, zato smo broj kamiona za transport žive stoke i smanjili s 10 na samo dva. Njihov vozač naš je uposlenik 22 godine. Zašto tako dugo? Jer ga sve to vrijeme ne „omalovažavamo“, nego ga cijenimo i dobro plaćamo, inače bi i on, kao i stotine drugih, davno otišao u Njemačku - započeo je svoju prilično „crnu“ analizu ove djelatnosti Marko Krijan, vlasnik stare špediterske tvrtke iz Slavonskog Broda, koja je nekad upošljavala 16 ljudi, a danas troje.

Njihov je problem i taj što traže malo „ozbiljnije“ vozače.

- Jednom momku sredili smo sve, ali on je odvezao nekoliko tura i odustao. Rodom je iz Bosne, pa je bez problema vozio dolje do Doboja ili pak gore do Našica, ali dalje od toga, npr. kad je trebalo u Tursku, nije mogao.  

Poslovanje ovom prijevozniku žive stoke otežavaju i troškovi voznog parka, ali sa svojih preko 40 godina iskustva glavni je izvor problema u ovome sektoru prepoznao u nečem drugom.

- Poluprikolica za njihov prijevoz košta 140 tisuća eura, dok, na primjer, svoje „obične“ prikolice, s ceradom i sl., drugi vozači plaćaju 40 tisuća eura. Mi smo tu, dakle, u nepovoljnoji situaciji. Nekad si mogao uzeti lizing i kredit, a što sada? Uzmite za primjer osječku tvrtku „Ricardo“. Nije ih bilo prije sedam-osam godina, sad imaju 30-40 kamiona. To je sve po političkoj liniji, jednako kao i obilni poticaji za „Pivac“, „Žito“ i sl. Iza svega stoji lopovska država i „zna se“ koja „partija“. Plenković je „original Sanader“, uništava nas jednako kao on, ne samo moju struku. Dopušta da mu van odu školovani doktori, a umjesto njih uvozi radnike upitne kvalitete iz Nepala i odakle sve ne - odrješit je bio Marko Krijan, koji se, kako kaže, zbog svega povukao iz posla, prepustivši ga jednom od sinova.

- On će se u novim prilikama sigurno snaći bolje od mene. Fakultetski je obrazovan, zna strane jezike i oslanja se na poslovanje s Turcima. Oni, za razliku od „naših“, uredno plate.  

Krijani veliku većinu svojih „tura“ voze u inozemstvu, Njemačkoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji i drugdje. Nešto mu je posebno zasmetalo nakon iskustava iz susjedne države.  

- Dvostruko manja država, koja istovremeno ima dvostruko više kamiona nego Hrvatska. Prije rata je bilo obratno. Kako to da mi nešto tako ne znamo napraviti? Luka Kopar je „London“ u odnosu na našu Rašu - opisao je Krijan stanje u Sloveniji, koju, unatoč tome, također muči deficit od oko 3800 vozača.