7500
Prikaza
10
Komentara
SLAVONSKI BROD - Ne znam kako je vama, ali mene svaki put ražalosti i naljuti prizor devastiranog objekta, poput Brođanke, nekadašnjeg restorana, o kojem nitko godinama ne skrbi, pa to, nekada kultno brodsko mjesto, djeluje otrcano i otužno premda je nekada dominiralo ljepotom na šetalištu uz Savu. Tako „ofucana" još puno snažnije svjedoči o prolaznosti i općem ništavilu.
Nedavna šetnja s prijateljicom lijepim gradskim parkom od Franjevačkog samostana do Brođanke, završila je brzim okretom nazad zbog smrada urina i koječega što se širilo iz tog smjera. Zastala sam i fotografirala objekt kraj kojega svaki put, kao i mnogi Brođani, zaključim kako je šteta što je zatvoren jer baš tu bi kavica prije kao i poslijepodne posebno prijala zbog uvijek ugodnog povjetarca i pogleda na rijeku.
A rijeka Sava je, posebice onim pravim ljubiteljima, neiscrpna inspiracija za slikanje, fotografiranje, u ljetnim danima za osvježenje, ili naprosto uživanje u opuštenom promatranju namreškane površine.
Šetnica uz Savu je uvijek bila zanimljiva o čemu svjedoči i podatak da je kameni nasip uz rijeku, od ušća Mrsunje do Vijuša podignut još davne 1877-godine, a cesta uz savsku obalu asfaltirana je 17 godina ranije nego glavni gradski trg. Svakako, početkom 20.stoljeća šetalište uz Savu bilo je glavno gradsko šetalište. Ono je više puta do sada rekonstruirano, a i trenutno se uređuje šetnica o čemu smo na ovom portalu više puta pisali.
Uz istu šetnicu, šesnaestog rujna 1978. godine otvoren je u Brodu ugostiteljski objekt nazvan „Brođanka", sagrađen na mjestu romantične brodske „birtije" iz šezdesetih godina, koja je nosila ime „Smuđ", a svi su je znakovito zvali „Otok sreće". Valjda zbog toga što se tu mogla pojesti izvrsna riba i zaliti gemištom. Srušen je 1976. godine, da bi dvije godine kasnije nikla „Brođanka", koja je postala jedno od najprivlačnijih mjesta za izlaske, pa je i danas mnogi smatraju nekadašnjim kultnim mjestom.
Objekt je projektirala arhitektica Alojka Ćizmek, a radove je izveo sarajevski Unioninvest.
No, kao i brojni drugi objekti i poduzeća, „Brođanka" je, kako se čini, žrtva poduzetničke nesposobnosti pa je već godinama meta onih koji svoje frustracije rješavaju ostavljanjem grafita i raznoraznih „škrabotina" i urušava se naočigled svih. Doista se čovjek zapita kako na najatraktivnijoj slavonskobrodskoj lokaciji može poslovno propasti takav objekt te ima li ikakve šanse da ga možda konačno netko sposobniji kupi i revitalizira.
Tko je uopće pravi vlasnik?
U potrazi za informacijama, upitom Gradskoj upravi doznajemo kako je teško bilo što poduzeti jer je riječ o privatnom vlasništvu. Može, naime, komunalni redar naložiti vlasniku da intervenira u slučaju provale, održavanja okoliša i slično… no problem je utvrditi tko je uopće pravi vlasnik.
A onda, „kopanjem" po internetu doznajem, kako je 2006.godine „Brođanka" založena Uni-Telu d.o.o., na adresi Janiševac II, tvrtki čiji je većinski vlasnik bio Dragan Marić. Tvrtka se tada kreditno zadužila kod Gospodarske banke, za što je založila „Brođanku". O tome svjedoči i dokument.
Vrlo brzo je založno pravo s Gospodarske banke preneseno na Veneto banku, a u Uni-Telu je 2012. godine, na zahtjev radnika kojima nisu bile isplaćivane plaće, otvoren stečaj. Tada je, kako doznajem, tri puta kod javnog bilježnika oglašavana prodaja ove nekretnine, koju nitko nije kupio.
Prošle, 2018. godine je Veneto banka postala sastavni dio Privredne banke Zagreb.
Tako su 12. srpnja iste godine iz PBZ-a izvijestili o završetku transakcije u kojoj su stekli cjelokupni vlasnički udjel (100 posto) u Veneto banci.
- Veneto banka članica je PBZ Grupe od 12. srpnja ove godine, a PBZ je kao nadređena kreditna institucija u grupi imatelj 100 posto udjela u dioničkom kapitalu Veneto banke. - podsjeća priopćenje koje je PBZ objavila putem Zagrebačke burze.
Zbog toga smo upit, vezano uz sudbinu „Brođanke" uputili na adresu ove banke, odakle su vrlo brzo i šturo odgovorili kako „navedena nekretnina nije u vlasništvu PBZ-a," pa prema tome ne mogu ništa ni reći.
Prije nešto duže od mjesec dana, Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, naložio je prodaju nekretnina Restorana Brođanka, kako je vidljivo iz dokumenta koji slijedi.
Znači li to konačni pomak u traženju izlaza kako bi se taj atraktivni dio Grada riješio rugla odnosno kako bi možda nekada poznati ugostiteljski objekt ponovo bio stavljen u funkciju? Trenutno je dio prostora istog objekta u funkciji, kao poslovni prostor Lučke kapetanije, dok ostatak, nekadašnjeg Restorana Brođanka, vapi za novim vlasnikom.
Kakva je sudbina „Brođanke"?
Hoće li se pak novi vlasnik pojaviti i kakva je sudbina „Brođanke", zatražili smo komentar od osobe koja bi najviše o tome trebala znati, stečajnog upravitelja Joze Perića, koji je ponovio sve do sada navedeno, naglašavajući kako se procedura mora poštovati, koliko god se to nekada činilo nedopustivo dugo.
- Otkup potraživanja, mora se provesti kroz gruntovne knjige. Dok se to ne dogodi, ja u biti ne znam tko je vlasnik. Sud je donio odluku o prodaji, ali bilo je to već tri puta prodavano pa se nije nitko živ javio da kupi. Bilo bi najbolje kada bi banka to htjela uzeti pod račun, tada bi bila njihovo vlasništvo i oni bi to prodavali. Ali oni to neće. Oni to ostave da se ovako prodaje u stečaju. - kazao je Perić, ponavljajući kako je nakon Gospodarske banke, Veneto banka upisana kao založni vjerovnik, no ona je pripojena Privrednoj banki i ona se sada treba upisati kao založni vjerovnik. Sve je to dio procedure koja traje, dodao je.
No sve skupa, kako se čini nama običnim smrtnicima, predugo traje pa smo stečajnog upravitelja upitali, kada očekuje rješenje?
- Ako je ikome u interesu da se stečaj završi što prije, onda je to stečajni upravitelj jer on ostvaruje nagradu po zaključenju stečajnog postupka. A ja radim isključivo za nagradu i od toga živim.. - naglasio je Perić.
Ponovio je kako će se nakon eventualne prodaje nekretnine namiriti razlučni vjerovnik kao i troškovi stečajnog postupka. Tome naime prethodi upis razlučnog vjerovnika u zemljišne knjige, što na opće čuđenje, u vremenu digitalizacije, traje „vječno". Kako se u gruntovnici može išta ubrzati i promijeniti na bolje, neka je druga priča koju treba istražiti.
Hoće li se u konačnici naći netko tko bi pronašao svoj interes u kupovini ovog nekadašnjeg kultnog mjesta, koje bi možda ponovo nekad ugledalo svjetlo dana u cijeloj svojoj (bivšoj) ljepoti, pokazat će vrijeme koje je pred nama, a nadajmo se kako nisu u pitanju godine.
guziš ti grga, guziš i to jako dobro :) Grad nije tu da otvara kafiće, već da se bavi stanogradnjom i to na diskriminatornim osnovama. Što kaže markić, ako se nekome stanuje ovako ili onako, neka se pobrine za svoj... Prikaži svej stambeni prostor, a ne ostali građani da mu rješavaju stambeno pitanje. Uz to, pitanje za markića - kada će već jednom jebeno izvješće o opravdanosti mjere "stanovanja za mlade" - demografski, kadrovski, ekonomski? Također, mogao bi se potruditi pa nam dati neko izvješće o opravdanosti ulaganja u luku Brod, kad već priprema izvješća.
Neki ovdje još ne ne znaju da su građevine, poput prvog nebodera kod Klasija, u privatnom vlasništvu stanara. Svi oni moraju plaćati pričuvu i od toga novca moraju vršiti obnovu, popravak zajedničkih dijelova zgrade. Grad ima proračun kojega pune svi... Prikaži sve građani, vlasnici privatnih kuća i stanari u zajedničkim stambenim objektima. Zašto bi grad izdvajao novac iz proračuna i popravljao pročelja zajedničkih objekata, zgrada, a izostavio građane koji imaju vlastite kuće. Zgrade koje imaju poseban tretman, kao spomenici kulture, arhitekture, mogu biti interes svih građana mogu se poslužiti dijelom novca koji se prikuplja izdvajanjem za spomeničku rentu. O spomeničkoj renti možete pročitati na nekim internetskim stranicama. U slučaju odobravanja određenog iznosa od strane grada ili općine za obnovu građevina, koje sam gore spomenuo, vlasnici tih zgrada su dužni dijelom učestvovati u obnovi, ako ih koriste za svoje potrebe...Upravo možemo vidjeti obnovu zgrade na uglu Gupčeve i Krešimirove...Najveći problem su zgrade koje su prazne već dvadesetak godina, vlasnici, ili su umrli, a nasljednika nema, ili se ne žele baviti ostavinama svojih predaka, ili uopće ne žele učestvovati u obnovi zgrade. Čudni su ljudi!
Naravno da nitko ne očekuje od grada da izvali keš za ovo ali ako planiraju da mu se tu iskrcavaju turisti itd. onda bi to trebalo tretirati kao svoj interes i u suradnji s TZ-om iznaći neko rješenje u suradnji... Prikaži svei s privatnim ulagačem ako ga uspije naći a trebao bi se potruditi u tom pogledu. Kad se uskoro osvijetli taj dio iza Brođanke i završi tribina na stadionu oronulost objekta će se samo još više isticati a grad se ipak ne bi trebao ponašati kao da se sve to dešava negdje drugdje a ne u njemu. Ali kad gradsko poglavarstvo dozvoljava da neke zgrade u samom centru izgledaju kao Vukovar 90-tih kako onda očekivati da nešta poduzmu po ovom pitanju?
Koliko znam niti jedan grad nije vlasnik restorana, kafića i slično. To je stvar ponude i potražnje i spada u vode privatnika...Netko bi možda poželio jesti morsku ribu, pa bi se valjda grad trebao pobrinuti da postoji i ta mogućnost...Imaš... Prikaži sve lovu, otvori restoran, ako nemaš lovu podignu kredit i kreni u biznis...A što se tiče Brođanke u početku je imala mušterije...ljudi su dolazili, ali samo tada, poslije ne. Zašto? Kavu i Coca-Colu ste morali platiti 36 kuna...