Enigma je zbog čega mladi novinar Pejaković nigdje ne ističe činjenicu da je, očito, za vrijednost sadržaja filma i njegovo snimanje, ustvari, najzaslužniji Zdravko Ronko.
POŽEGA - „Sinoć je na Z1 Televiziji, s početkom u 20:05 sati, u sklopu emisije “Bujica” Velimira Bujanca, emitiran dokumentarni film “Monsignor” o životu i radu nedavno preminulog msgr. Josipa Devčića.“, tako je danas, u uvodnoj rečenici svog priloga objavljenog na njegovu portalu pozeski.hr, napisao Mateo Pejaković i pritom, (ne)hotimice obmanuo javnost.
Naime, taj uradak Jakova Sedlara ne govori tek o životu i radu pokojnog msgr. Devčića, mada je tako naslovljen, nego i o velikim zaslugama živog, svojedobno požeškog gradonačelnika i župana, Zdravka Ronka.
Nedvojbeno, potvrđuje to činjenica da je bezmalo trećina filma od 43 minute posvećena upravo Zdravku Ronku. Zbog čega, unatoč tome, u naslovu filma autor Sedlar nije istakao i njegovo ime, ostaje nepoznanica.
U istoj mjeri je enigma zbog čega mladi novinar Pejaković nigdje ne ističe činjenicu da je, očito, za vrijednost sadržaja filma i njegovo snimanje, ustvari, najzaslužniji Zdravko Ronko.
Za razliku od opisane necjelovite informacije Matea Pejakovića o filmu Jakova Sedlara, na 034portalu danas je osvanula nova svinjarija njihova zakrabuljenog suradnika. Objavili su novu prljavu konfabulaciju koja bi aktualnog gradonačelnika, dr.sc. Željka Glavića, trebala lažno predstaviti kao „mešetara“ gradskom imovinom. Dakle „onog koji sitnim doskočicama u poslu izvlači posebnu dobit od onih s kojima radi“, odnosno, „onaj koji se snalazi na tuđi račun; mutikaša, mutivoda“ (hjp).
Budući da iz dosadašnjeg načina pisanja požeškog.hr nije bilo vidljivo nikakvo protivljenje nastojanju 034portala da svojedobno karizmatičnog Zdravka Ronka, na proljeće 2025. godine nominiraju za požeškog gradonačelnička, za vjerovati je kako niti ova nedorečena vijest o sadržaju Sedlarova filma nije pokušaj umanjenja Ronkova doprinosa u toj dionici povijesti Požeške doline.
Pripisak:
U ovom prilogu iznio sam dva primjera informiranja javnosti: prvi, u kojem je Mateo Pejaković svojim čitateljima necjelovito najavio Sedlarov film o msgr. Josipu Devčiću i to sam predstavio nenamjernim invalidnim novinarskim uratkom, dok sam drugi primjer, s 034.portala, okarakterizirao kao „novu svinjariju njihova zakrabuljenog suradnika“.
Netom po objavi članka, javio mi se naš vjerni čitatelj kako bi me pitao: „Jesam li sa 'zakrabuljenim suradnikom' mislio na Zdravka Ronka?“
Zbunjen nerazumnim pitanjem, odgovorio sam kako nije u pitanju gospodin Ronko nego, prema meni dostupnim informacijama, zaposlenik gradske Uprave u tajnoj funkciji glasnogovornika politički i operativno eliminirane frakcije požeškog HDZ-a. Dakako da nam je ime tog 'novinarskog' podlaca poznato ali, zahvaljujući korektnim odnosima s Antom Mandarićem, koji svojim imenom 'pokriva' tog razbojnika, ne pišem njegovo ime. Tek, njegove svinjarije pripisujem Anti Mandariću sve dok on potpisuje takve članke.
