NAKON 45 godina uspješnog samoupravnog socijalizma i 30 godina neuspješnog, banditskog, državnog kapitalizma, i požeška tvornica odjeće, Orljava, stečajem je pripremljena za prelazak u ruke hrvatske hajdučke poslovne i političke elite.

Razdragani samoupravljači iz osamdesetih godina onog stojeća - koji su se s oduševljenjem 1990. odrekli vlasništva nad 'sredstvima za proizvodnju' i prava na upravljanje svim dobrima u zemlji te ih predali u ruke „zločinačkim organizacijama', uglavnom HDZ-u i SDP-u, ovih dana, imali su priliku, opetovano, gledati epilog svojih povijesnih političkih odluka koje se tek kretenskim mogu zvati.

Naime, kreten je (i) „onaj koji nije snalažljiv, koji je propustio priliku, koji nije opazio nešto očito [baš sam kreten]; budala, glupan, nespretnjaković, tupoglavac“, Hrvatski jezični poprtal.

Mada nema znanstvenih pokazatelja koji bi potvrdili mogući status najboljeg, ima empirijskih saznanja kako je najprihvatljiviji prosječnom čitatelju u Požegi ugledni glasonoša, 034portal. Taj medij, jučer je donio informaciju o prosvjedu zaposlenica Orljave u Zagrebu ispod vapijućeg usklika: 'Eh, da nam je Ronko u Saboru'.

Vjerojatno, opravdanje za naslov izvukli su iz Ronkovog odgovora na njihovo pitanje: 'Je li se moglo više učiniti, pogotovo jer u Saboru sjede dvije zastupnice iz naše županiju… ili je dovoljno učinjeno?'.

- Umjesto da govori djelima i da s tim jadnim ženama pribiva danas na Markovu trgu, „Ona“ piše kojekakve bezvezne upite i priopćenja iz udobnosti fotelje svoje dnevne sobe, podmećući puku olinjale slike saborskih kulisa. Ljudi moji, od tog kruha nema. A pakračka zastupnica ima i previše pakračkih problema. - kratko je komentirao Ronko i na taj način kritizirao zastupnicu SDP-a, Martinu -Vlašić Iljkić, koja je učinila nešto, a zaštitio zastupnicu HDZ-a, Anamariju Blažević, gradonačelnicu Pakraca, koja nije učinila ništa.

Nakon niza indicija - primarno vidljivih iz poduže medijske ofenzive koju je pokrenuo putem svog Facebooka, a sladostrasno afirmirao Ante Mandarić na svome portalu, pitali smo Ronka planira li se na idućim lokalnim izborima kandidirati za požeškog gradonačelnika.

- Odgovor na vaše eksplicitno pitanje nije tako jednoznačan, no nisam tome baš sklon, ne zbog bijele kose i godina koje tako ponosno i lako nosim, jer je nebitno koliko je godina, već koliko je života u tim godinama, a trideset mi je godina tek. Da, nisam tome sklon jer, 2013. godine kad sam se snažno davao, stvarao i donosio Požegi na stotine milijuna za cestovnu i pružnu infrastrukturu, za  gospodarstvo, za kulturu vraćajući ju ponovno na pijedestal Slavonske Atene u punom smislu riječi, Požežani su mi dali palac na dolje. I hvala im! Danas sam skloniji tim nekim svojim znanjem, iskustvom, snagom i voljom, na slijedećim izborima bezrezervno podržati onog (onu), bez obzira na stranačku boju, koji će za ovaj Grad i posebno njene stanovnike svjedočiti snažnom ljubavlju i htijenjem za bolje sutra. No, na obzoru još ništa! -.

Unatoč dvosmislenosti kojom odiše odgovor, ipak, otkrili smo nešto znakovito. Ronko drži kako ima intelektualnih i radnih kapaciteta u dovoljnoj mjeri kako bi bio gorljivi savjetnik nekome, ali ako se taj netko ne pojavi 'na obzoru', očito, Ronko nije bacio koplje u trnje i kad je osobna kandidatura u pitanju.

Dèng Xiaopìng, rođen je 1904., a umro 1998, dakle, u 94. godini života. Tek od 1976., dakle sa 72 godine života - tezom: 'Nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe', postao je najutjecajniji kineski političar i reformator. Današnja Kina njegovo je djelo.

Zdravko Ronko  rođen je 1949 godine, dakle, sedam godina poslije nominalnog vođe konjokradica, i genocidnih drumskih razbojnika, Joa Bidena.

Drugim riječima, godine nisu prepreka Ronkovoj političkoj reinkarnaciji, prepreka mu mogu biti tek požeški birači.

Međutim, svi koji išta znaju o tamošnjoj lokalnoj politici, uzet će u obzir činjenice da, prije svega, SDP kao relevantna politička stranka u Požegi ne postoji, a da HDZ više neće imati takvog kandidata kakav je gospodin Željko Glavić. Dakle, primarno gospodina, a tek podredno (hrv. supsidijarano) sveučilišnog profesora i 30-godišnjeg uglednog ravnatelja požeške bolnice.

Da parafraziram mudrog Kineza - Neovisno o tome je li mačka mlada ušminkana politička udavača, ili stara mudra, odnosno, lukava čuvarica vlastitih stavova, bitno je da želi 'loviti miševe'.

Mladih političkih (muških i ženskih) 'sponzoruša' te starih ljigavih karijerista ima na svakom koraku. Dapače, preduvjet za bilo koju uspješnost u Hrvatskoj jest biti član što jače hajdučke, gospodarske, političke ili pravosudne bande.

Budući da Ronku ništa ne treba, on je postao opasan politički protivnik - jer ga nije moguće kupiti. A kako će to sve završiti, dakako, ostaje vidjeti.