SLAVONSKI BROD - Nakon kratkog upoznavanja s Hrvojem Muževićem, njegovim stvaralaštvom i nagradama koje je do sada dobio, a predstavio ga je Slivio Stilinović, večeras u devetnaest sati publika u dvorani Gradske knjižnice prepustila se slikopisnoj anamnezi duhovnog i moralnog prostora na koji su, pred više od trinaest stoljeća, došli Hrvati. Prostor je to u kojem, ne bez razloga, a film se upravo tim pitanjem bavi, uz patologiju zla, „oduvijek" i „zauvijek" paralelno bivstvuje i dobro. Mužević ne sugerira pobjednika njihove neprekidne borbe, nego u završnim scenama, izražava vjeru i nadu, štoviše vapaj naroda, usmjeren prema dobru.

Zadaća glumaca u filmu, čini se, bila je konstituiranje scenskog prostora, bilo da se radi o interijeru ili eksterijeru koji dominira cijelim filmom, a ne gluma kao takva. Naime, likovi nisu prolazili kroz psihološke, karakterne ili bilo koje druge metamorfoze, već su ulogom i vlastitim glasovnim mogućnostima, od početka do kraja filma, svaki od njih, imali prilično skromnu glasovnu impostaciju, neizraženu mimiku što je donekle prikriveno rijetkom uporabom krupnoga plana kada su likovima jasno uočljiva lica. Izostao je i govor tijela a, zapravo, kretnjama samo su  dočaravali naratorovu (Željko Mužević) priču i tvorili radnju u kojoj kao da sami nisu potpuno sudjelovali.

Za priču koju je, po puno boljim poznavateljima filmske umjetnosti, ipak odlično ispričao, Hrvoje Mužević na raspolaganju nije imao gotovo ništa osim instinkta, svoje i dobre volje glumaca i suradnika. I već sada zastarjeli digitalni kompaktni fotoaparat marke Olympus. Dramatiku je dodatno naglasio dobrom post produkcijom u kojoj, prilikom montaže, smiono koristio i oštre rezove, osobito u promjeni kadra koji je tijekom cijelog filma zanatski dobro definiran, ali i nježnije fade in i fade out prijelaze s blagim overlayem, posebno u promjenama scene i plana. Pažljivo odabrana te radnji filma prilagođena glazba i zvučni efekti dramatiku podižu za nekoliko stupnjeva. Patina old filma, uz uporabu sive skale kojom Mužević, prema vlastitom i nedavnom priznanju, prikriva sitne tehničke nedostatke, donekle sugeriraju dokumentarnost, ali još više, i dašak prošlosti.

Preko dvije stotine gledatelja prve javne projekcije nema razloga za nezadovoljstvo „utrošenim vremenom" što su pokazali burnim pljeskom kada su se, na kraju projekcije, upalila svjetla i kada su pred njih izašli autor, glumci i suradnici na filmu.

Audio prilog: Hrvoje Mužević se prije početka projekcije poimence zahvalio onima koji su mu bili potpora u snimanju filma  "Bjesomareva kći", a sam film posvetio je svojoj majci koja je preminula sedam dana nakon snimanja filma.