SLAVONSKI BROD - Malo tko u Slavonskom Brodu ne zna za Josipa Stanića. - U Domovinskom ratu izgubio sam troje djece, majku i suprugu. Bol je ista kao i prvog dana. Kažu da vrijeme liječi sve, ali meni će uvijek biti jednako teško. Što mogu? Šutjeti i trpjeti. - riječi su ovog 62-godišnjaka iz Slavonskog Broda, čija će se teška životna sudibna naći u filmu "Hrvatski anđeli rata". - Ovaj film nastaje iz želje da se ne zaborave zločini koji su učinjeni nad djecom u obrambenom Domovinskom ratu - za Večernji list kazao je redatelj Jakov Sedlar.

A zločin koji je počinjen toga kobnog 3. svibnja 1992. godine u Slavonskom Brodu je jedan od većih, i za njega do danas nitko nije odgovarao. Zbog eksplozije "krmače” bačene iz zrakoplova neprijateljske JNA, hrvatskom branitelju Josipu Staniću u trenutku su, u skloništu, poginuli svi najmiliji: djeca Andrijana (8), Dalibor (5) i Marinko (1) te majka Kata i supruga Željka, za koju misli da je možda bila i trudna, piše Večernji list.

Josip Stanić jedan je od roditelja djece poginule u Domovinskom ratu koji su svoju priču, o kojoj hrvatska javnost zna premalo ili ništa, ispričao pred kamerama Josipa Sedlara, redatelja filma "Hrvatski anđeli rata”, čije je snimanje upravo u tijeku. – Ovaj film nastaje iz želje da se ne zaborave zločini koji su učinjeni nad djecom u obrambenom Domovinskom ratu – kaže nam redatelj Jakov Sedlar. Tužna svjedočanstva Jer brojke su zastrašujuće. Prema podacima koji još nisu službeni, od 1991. do 1995. godine ubijeno je 402 djece, njih 1260 je ranjeno, a 86 je mališana ostalo trajnim invalidima, trideset petero djece nestalo je i njihova je sudbina do danas nepoznata, deset tisuća djece ostalo je bez oba roditelja, milijun djece u Hrvatskoj osjetilo je ratne strahote, a 600 tisuća izravno je bilo izloženo ratnim užasima. Neprijatelj nije mario za konvencije o pravima djeteta, nije se osvrtao na rezolucije Ujedinjenih naroda. U bezumnom pohodu na Hrvatsku ni dječji životi nisu mu ništa značili. Međutim, nakon rata, dok su branitelji na mnogo načina ipak zbrinuti, civilnim žrtvama, uključujući djecu, status nije riješen pa je ovomu film cilj da otvori oči mjerodavnim institucijama. Film, u trajanju od 60 minuta, za koji je tekst napisao Hrvoje Hitrec, a interpretirat će ga Dragan Despot, govori upravo o toj bolnoj temi. Djeca zaslužuju svu ljubav i pažnju ovoga svijeta, poruka je filma, bespomoćna su i ranjiva kada se pojavi zlo u njihovoj okolini. A nema većega zla od rata koji krvavim prstima grabi i djecu, razara obitelji i ostavlja teške, duboke traume. Tko to zna bolje od roditelja poginule djece? – Ja se zovem Ana Pejanović i imala sam četvero djece. Najstarija kći mi je u ratu poginula. Imala je 20 godina – govori u Sedlarovu kameru još jedna od tužnih majki iz Slavonskog Broda.

U Hrvatskoj je u Domovinskom ratu ubijeno više od 400 djece. Dvadeset je sedmero djece ubijeno upravo ondje, još petero u blizini grada. Šestero djece smrtno je stradalo samo u jednom danu te krvave nedjelje 3. svibnja 1992. godine. Nekoliko tjedana poslije, 27. svibnja 1992., Zdenka Mijatović svoje je troje djece, blizanke Anu i Mariju te sina Dejana, pustila na obližnje dječje igralište. – Sjećam se svega kao da je bilo jučer. Sjedili smo na terasi, Dejan nas je sve zabavljao, bio je posebno raspoložen. Bio je treći dan kako su mogli ići u školu i molili su me da ih pustim na igralište. Budući da su cijelu jesen proveli u podrumu, popustila sam – ispričala je Zdenka. Nedugo nakon što su otišli, čuo se prasak granate. Dotrčala je kći Marija koja je vikala da je Dejan poginuo. Tek kad su stigli na igralište i prašina od detonacije se malo slegla, shvatili su da je i Ana teško ranjena. – Dejana je geler pogodio izravno u srce – rekla je Zdenka, koja si zbog rehabilitacije teško ranjene Ane nije mogla priuštiti da se prepusti i odžaluje Dejana. Dok je bila u bolnici, Ani nisu rekli da je izgubila brata jer su to liječnici tražili strahujući da zbog šoka ne iskrvari. Kada je konačno puštena iz bolnice, najprije je otišla na njegov grob. – Samo je grlila spomenik i plakala do besvijesti – ispričala je majka Zdenka, koja je danas sretna što su obje kćeri uspjele prevladati tu veliku traumu, a ona sama je nakon rata dobila i treću kćer.

U filmu će biti ispričane i tragične priče ubijene djece iz Osijeka, Vukovara, Zadra i okolice, Karlovca....

– Činjenica što je do sada ova tema bila prešućena upravo je sramotna. Ne mislim da je to slučajno. Baš ću zato napraviti film da istina o stradanju djece u Domovinskom ratu iziđe u hrvatsku, ali i svjetsku javnost – kaže redatelj otkrivajući da će film biti preveden i na engleski jezik, a nakon Hrvatske dogovorene su i projekcije u SAD-u, Kanadi i Australiji.", piše Večernjak čiji članak u cijelosti možete pročitati OVDJE.

Kako je ovo prvi takav film, koji donosi priče najnevinijih žrtava i nikada ne ispričanih priča ili onih kojih se sjetimo tek za obljetnica dok roditelji ove djece s time dišu svaki dan, redatelj očekuje da će "Hrvatski anđeli rata” premašiti gledanost njegova posljednjeg filma "3069” o samoubojstvima hrvatskih branitelja, koji je imao više od 55.000 gledatelja. Spomenik za 402 poginule hrvatske djece, djece koja su činila 20 razreda, od kojih je jedan ubijen u Slavonskom Brodu i okolici, dignut je upravo u gradu na Savi. Kao podsjetnik na istrgnuto djetinjstvo iz slagalice života ovoga, ali i drugih hrvatskih mjesta i gradova. Prazan prostor u simboličnoj slagalici poruka je da ih ne smijemo zaboraviti te da svi zajedno tu prazninu trebamo ispuniti osobnim zalaganjima da se više nikada nigdje nikome ne dogodi ubijanje najmlađih, najnevinijih žrtava koje baš nikome ništa nisu bile krive. Koje su se htjele igrati i letjeti prema snovima o životu kojeg nisu imali prilike živjeti.