Donosimo drugi dio intervja sa Andrejom Štosom i Silvijem Safundžićem iz Digitalne kokoši. U prvom dijelu, koji je objavljen u prošli petak, naglasak je bio više na glazbenom radu Digitalaca. U drugom dijelu intervjua Andrej i Silvijo su više govorili o svom privatnom životu.

Kakvi ste bili u školi?

SILVIJO: Bili smo jako loši. Ja sam imao jedan iz hrvatskog i glazbenog, a zamisli sada od svojih pjesama i glazbe radimo hitove. Andrej nikada nije pisao zadaću, a imao je jednu bilježnicu za sve predmete.

ANDREJ:Ja nisam imao jedan iz hrvatskog, jer mi je mama bila nastavnica hrvatskog pa me naučila. Ali bili smo jako loši, pogotovo u srednjoj školi. U srednjoj je Silvijo dva puta pao razred, ja tri puta. Dobio sam zabranu daljnjeg školovanja jer sam dva puta pao isti razred.  Nismo baš dolazili na nastavu, pa nam se to osvetilo. Krenuo sam za pekara, a kad su me izbacili iz škole, vanredno sam završio za trgovca. Stalno smo imali svirke, pa nismo stigli učiti.

SILVIJO: Poslije osnovne škole smo predali papire za gimnaziju, ali nismo prošli, pa smo onda upisali Obrtničku školu. Ja sam se upisao za ličioca-soboslikara, a na kraju sam završio za zidara. Čak imam i majstorski ispit položen. Inače preko ljetnih praznika sam radio u kafićima i tako malo-pomalo zavolio ugostiteljstvo. U Rijeci sam godinu dana čak radio kao kuhar.

Andrej ti si obiteljski čovjek, oženjen si i imaš dvoje djece. Kako supruga reagira na tvoj  zvjezdani status i brojne obožavateljice i obožavatelje?

ANDREJ: Supruga je naviknuta na moj estradni život, jer bavio sam se glazbom i prije nego što smo se upoznali, tako da je to sve njoj normalno.

SILVIJO: Ne bih to komentirao jer ja nisam lak muškarac digitalac.

 Svirali ste sa mnogim poznatim bendovima kao predgrupa, ali i na festivalima.

SILVIJO: U počecima smo nastupali kao predgrupa sa Ivanom Banfić, Sennom M, Ivana Plechinger, Kasandrom itd. Kad smo postali zvijezde onda smo nastupali sa manje-više svim najpoznatijim bendovima s prostora bivše Jugoslavije, npr. Električni orgazam, Let 3, Dubioza Kolektiv, Partibrejkersi, Majke, Vlatko Stefanovski, Damir Urban, Denis&Denis...

ANDREJ: Istakao bih i suradnju sa brojnim brodskim glazbenicima, da ih sve ne nabrajam, jer često smo nastupali uz njihovu pratnju, a ne isključivo kao duo, tako da im se svima ovom prilikom zahvaljujemo na suradnji.

S kim biste voljeli glazbeno surađivati, a do sada niste imali priliku?

SILVIJO: Sa Arsenom Dedićem i Radojkom Šverko.

ANDREJ: Sa Mladenom Burnaćem.

Čujem da ste tijekom brojnih nastupa prikupili veću kolekciju grudnjaka

SILVIJO: Imamo ih preko dvije stotine od žena koje su ih bacala na binu,

ANDREJ: Imali smo 150 tango gaćica sa našim logom i njih smo brzo rasprodali. Kada je krenula fiskalizacija odustali smo od daljnje prodaje…

Zašto se oblačite u svečenićke odore tijekom nastupa, što treba značiti?

ANDREJ: To je zato što imamo dobre odnose sa Crkvom, čak nam je Glasni Koncil sponzor. Prije par dana smo trebali svirati u Dubrovniku, ali smo morali odbiti jer kada smo gledali na karti BiH nije bilo nigdje crkve pa ne bi stigli na zornice. Zato smo morali odbiti gažu.

Kada se prisjetite svojih dvadeset i jednu godinu glazbenog rada i javnog nastupanja, žalite li za čim?

SILVIJO: Mogli smo napraviti više, puno više, ali zbog svoje lijenosti nismo.

Imate li kakve hobije?

SILVIJO: Trčanje, pratim zimske olimpijske sportove. Čak sam radio kao serviser skija u Rijeci. I mrzim nogomet.

ANDREJ: Volim curling i jako navijam za ovaj naš klub ''Legija'' u Brodu. A naravno skupljam salvete, zasad imam jedne.

SILVIJO: Dok smo bili djeca skupljali smo smrtovnice. Bilo je zelenih i crnih…

ANDREJ: Kad je Sićo imao nekih dvadeset godina otiš'o je u pogrebno poduzeće i tamo mu je čovjek ištampao njegovu osmrtnicu, tj. da je Sićo umro,  koju je onda on poljepio po gradu. Mene su ljudi počeli zaustavljati na ulici, a nisam imao pojma o tome. Naljepio je osmrtnicu čak i na svoju zgradu, a slučajno je naišao njegov tetak iz Njemačke i čovjek se šokir'o, a normalno starci su mu isto popizdili na to. 

Vaši obožavatelji izvan Hrvatske možda ne znaju, pa nije loše spomenuti i vašu kratoktrajnu političku karijeru? Bili ste na nezavisnoj listi Petra Bašića za gradsko vijeće Slavonskog Broda, pa me zanima što vas je potaklo da se politički angažirate?

SILVIJO: Petar Bašić je OK čovjek, imamo slična razmišljanja, on je školovan, za razliku od nas, i može biti u Vijeću, pa smo mu htjeli pomoći da dobije što više glasova. Nažalost nismo uspjeli, falilo nam je 26 glasova za jednog vijećnika.

ANDREJ: Moram reći da mi uvijek glasamo na izborima pa smo glasali i za izbor gradonačelnika prošle godine. Digitalci su glasali za obojicu kandidata u finalu, tj. drugom krugu. Ja sam glasao za Dusparu, a Sićo za Jelića. Tako smo se dogovorili, da svaki dobije po jedan glas od nas. Pošteno...

Pratite li utrku za novoga predsjednika države?

SILVIJO: Ja ću sada reći pravu istinu. U drug krug će ići Kolinda Grabi Kitarović i ''lignja'' Josipović. I pobijediti će ''lignja'' Josipović koji je glavni u ZAMP-u. On je glazbenik i zato bi ga mi trebali podržati, ali nama se osobno sviđa onaj ''Zlatko Sudac'' Vilibor. Ivan ima dobar program, bori se za ovrhe, ali mi mislimo da Vilibor ima šanse na ovim izborima ''kao veliko hladno Ožujsko na gradilištu''.

Nisam baš shvatio to sa pivom, ali dobro… Recite je li onda Vilibor vaš favorit i za njega će te glasati?

ANDREJ: Ne bi se još izjašnjavali, pratit ćemo kako će se kampanja odvijati. Inače naš je nesuđeni favorit bio Brođanin Tomo Opačak.

SILVIJO: Da se Tomo Opačak kandidirao i skupio 10.000 potpisa mi bi glasali za njega i ponudili bi mu da sviramo u njegovoj kampanji, i to besplatno. Ne znam bi li on pristao da mi sviramo, ali i da nas je odbio mi bi svejedno glasali za njega.

Da se prebacimo na malo intimnija pitanja, jer je ipak ovo ''gola istina'' Digitalaca. Čega se bojite, kakve strahove nosite u sebi ?

SILVIJO: Ja se bojim svoga kamenca od 6 milimetara kojeg nosim od svoje 18 godine i nikako da ga razbijem. A kada sam gledao filmove sa zmijama mislio sam da ih se bojim, ali zapravo ih se ne bojim. Dok sam radio u Rijeci znala mi je zmija ući u šank, a jednom mi je čak ušla pod tuš dok sam se kupao. I sve je bilo ok, jer ona nije dirala mene i nisam ja nju. To je bila neka domaća koja nije opasna. Doduše da mi uleti piton u kabinu, vjerojatno bi se usro.

ANDREJ: Ja se bojim štakora. A ima jedna tajna, naša zajednička, koju ne možemo otkriti nikome. A to je tajna nastanka imena  našeg benda ''Digitalna kokoš''. Prije 21 godinu ništa nije bilo digitalno, jer su još na sceni bile ploče i kazetofoni,. tako da nikome nije jasno kako smo došli do toga imena.

Za kraj par leksikon pitanja:

Najdražija i najmrskija boja?

ANDREJ: Crna, žuta

SILVIJO: Crna, roza.

Najdraža pjesma, a da nije vaša? I pjesma koju ne volite?

SILVIJO: Volim ''To je moja zemlja'' od Vice Vukova, ne volim pjesmu  ''Moja štikla'' od Severine.

ANDREJ: Super mi je ''Ljubav za sve'' od Sandi Cenova, a mrzim sve od Nine Badrić.

Najdražiji i najmrskiji film?

SILVIJO: ''Glup, gluplji'' i ''Goli pištolj'' (svi dijelovi) su mi jako dragi, a mrzim Umri muški III.

ANDREJ: Volim ''Bitku na Neretvi'' i ''Desant na drvar'', a mrzim  Boška Buhu jer je poginuo.

Najdraža knjiga? 

SILVIJO: ''Povijest pornografije''.

ANDREJ: ''Družba Pere Kvržice''.

Najdražiji i najmrskiji političar/ka?

SILVIJO:: Anto Đapić i Ruža Tomašić

ANDREJ: Ivo Sanader i Tomislav Karamarko.

Najdraže i najgore jelo?

SILVIJO: Cordon blue i pire krompir je zakon, a trpice mrzim.

ANDREJ: Mahune i žganci su mi najdraže jelo, a krvavica najgore.

Najdražiji i najmrskiji sportaš?

ANDREJ: Edin Đeko, Leo Messi.

SILVIJO: Dražen Petrović, Cristiano Ronaldo

Došli smo do kraja intervjua i ovom prilikom vam se zahvaljujem na utrošenom vremenu i ako želite možete nešto poručiti obožavateljima, u svjetlu nadolazećih blagdana.

ANDREJ I SILVIJO: Poručili bi svim Brođankama i Brođanima i cijelom hrvatskom narodu da vjeruju u bolje sutra, da je Bog uz nas i da imaju vjere, te da žive svoj život s pozitivnim mislima. Ako sutra prosječna plaća bude i 1200 kuna neka ljudi ne klonu duhom, već da dolaze na naše nastupe i s nama se zabavljaju. I još poruka mladima, učite, budite marljiv i vrijedni, a ''u školi bude pravi znalci a ne kao Digitalci''.