SLAVONSKI BROD - Ususret izložbi Državnog arhiva u Slavonskom Brodu - o povijesti rock glazbe u Brodu i okolici - a koja će biti otvorena 16. svibnja, razgovaramo sa Stjepanom Šarićem, donedavno klavijaturistom brodske rock grupe SING-SING, u kojoj je svirao više od deset godina. Stjepan je zanimljiv sugovornik jer, bez formalnog glazbenog obrazovanja, ostavio je traga kako u brodskom glazbenom životu tako i izvan njega. Svirao je i u brodskoj rock grupi ''Decameron'', ali je svirao dvije godine i s poznatom grupom ''Film'', te je bio suradnik produkcijske kuće ''Tutico'' Zrinka Tutića sviravši sa Severinom. Sa Stjepanom smo razgovarali o njegovom glazbenom razvoju, razvoju brodske rock scene i nekim njenim posebnostima.
Glazbena biografija
STJEPAN ŠARIĆ je rođen 17. veljače 1973. godine u Slavonskom Brodu. Svoj glazbeni put je započeo u lokalnim brodskim bendovima, a prvi javni nastup, kao i cijela jedna generacija glazbenika Slavonskog Broda s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća zabilježio je na prvoj Pop rock fantaziji 1989. godine nastupajući sa punk bandom FAO 3. Nakon ratnog vihora, krajem 1995. godine pridružio se u to vrijeme najznačajnijem brodskom bendu DECAMERON u kojem je proveo jedan kraći period. Usljedio je potom iznenadni poziv u kultni zagrebački rock bend FILM sa kojim je izdao i jedan album (Lijepo – neopisivo 1996.), te sa Jurom Stublićem proveo dvije godine na istoimenoj turneji po zemlji i inozemstvu. Nakon grupe Film usljedila je suradnja sa producentskom kućom "Tutico" te kao prateći glazbenik nastupa sa Severinom Vučković na turneji jedinog njezinog rock albuma "Moja stvar" kao i na turneji "Sve hrvatske pobjede za Vukovar" 1997. na kojoj su sudjelovala i mnoga druga istaknuta imena domaće estrade. Od 2001. godine vraća se u Slavonski Brod gdje je posljednjih 10 godina proveo u jednom od ponajboljih klupskih bandova ovoga grada SING-SING-u. Danas radi kao televizijski djelatnik na SBTV-u, gdje je 2010. godine snimio i dokumentarni film "Vremeplov – odrastanje jedne generacije" o poznatom brodskom bandu iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Stjepane, kada ste se počeli baviti glazbom?
Glazbom sam se počeo baviti sredinom osamdesetih zahvaljujući grupi ''Vremeplov'' koja je tada bila strašno popularna na zapadnoj strani brodske općine i nju sam pratio jer sam živio u Oriovcu. ''Vremeplov'' me zapravo potakao da počnem učiti svirati klavijature. Nikada nisam išao u glazbenu školu jer, kao dijete sa sela, nisam imao tu mogućnost, već sam samostalno krenuo vježbati i polako napredovati. Prva moja svirka je bila na Pop-rock fantaziji 1989. godine sa 16 godina.
Što je bilo presudno kod grupe Vremeplov da je izvršila takav utjecaj na Vas?
''Vremeplov'' je bio malo ispred svoga vremena jer su za repertoar skidali nove pjesme sa radija, koje se nisu mogle naći na pločama u Brodu jer su dolazile sa zakašnjenjem od 6-12 mjeseci.
Vremeplov je bend uz koji sam ja odrastao i sve članove sam poznavao ponaosob. Oni su više bili ''seoski'' bend, iako je većina članova bila iz Broda rijetko su svirali u Brodu, no svejedno su bili odlični glazbenici i njihove svirke su uvijek bile odlično posjećene. ''Vremeplov'' je bio malo ispred svoga vremena jer su za repertoar skidali nove pjesme sa radija, koje se nisu mogle naći na pločama u Brodu jer su dolazile sa zakašnjenjem od 6-12 mjeseci. Nastupi ''Vremeplova'' su zato bili prava ekskluziva, grupa je bila senzacija i zapravo je glazbeno odgojila mnoge mlade onoga vremena. Svirali su najmanje dva puta tjedno, imali su svog vozača, ekipu koja sastavlja opremu za nastup, bili su kao pravi profesionalci i od glazbe su tada jako dobro živjeli. Njihov pjevač Željko Tomac (danas spiker na HTV-u) uvijek je imao energične nastupe i odlično je komunicirao s publikom.
Kako je bilo svirati u ''Sing-Singu'' sve te godine?
Mi smo kao ''Sing-Sing'' počeli prije deset godina svirati teške stvari, npr. od Stinga smo svirali pjesme koje skoro nitko nije ni slušao, koje su sa neparnim ritmovima po žanru više pripadale jazzu. Nakon godinu-dvije dana smo shvatili da na svirke dolazi jako uzak krug ljudi koji se ''kuže'' u tu glazbu, ali od toga se nije moglo živjeti. Iz toga razloga smo morali postepeno komercijalizirati repertoar. Zahvaljujući promjenama bend je opstao deset godina. Mislim da smo jedini brodski klupski bend koji ima dvije gaže tjedno već godinama, s tim da moram priznati da je bilo i 4-5 svatova u tih deset godina postojanja benda. U caffe baru ''Gem'' u Brodu sviramo svaki petak već 3-4 godine jer je vlasnik lokala ustrajao sa klupskom svirkom iako smo u početku znali svirati pred samo nekoliko ljudi, ali je zato sada petkom klub ''pun ko čep''. Trebalo je ljude naviknuti na klupsku svirku, jer se događalo da ljudi uđu u lokal i kada vide živu svirku izađu van ili dođu ali te ignoriraju koliko se god ti trudio i ''kidao'' u izvedbi. ''Sing-Sing'' je inače imao probe kao da su domaće zadaće, jer si morao doći na njih sa uvježbanim pjesmama, sramota te bilo doći na probu, a da nisi uvježban. Bio je pravi pristup radu.
''U caffe baru 'Gem' u Brodu sviramo svaki petak već 3-4 godine jer je vlasnik lokala ustrajao sa klupskom svirkom iako smo u početku znali svirati pred samo nekoliko ljudi, ali je zato sada petkom klub 'pun ko čep'.''
Zašto se niste posvetili u grupi ''Sing-Sing'' i autorskom radu i možda objavili album? I zapravo koliko je danas uopće teško objaviti album u izdanju neke izdavačke kuće?
Od osnivanja ''Sing-Sing'' je zamišljen kako klupski bend i nismo zapravo puno ni razmišljali o autorskom radu jer smo znali koliko je teško i skupo izdati album i uopće autorski ostaviti trag na sceni. Malo je izvođača u Hrvatskoj iza kojih izdavačke kuće stoje u potpunosti sa dobrim ugovorima jer većini bendova kuća samo izda album, a onda bend ostane na ''vjetrometini'', bez adekvatne pomoći. Mislim da je slične probleme nakon snimljenog, inače odličnog, albuma imala i brodska rock grupa ''Stage'' koja je 2008. snimila deset pjesama za Dallas Records.
Kako je bilo svirati sa poznatom zagrebačkom novovalnom grupom ''Film'' i Jurom Stublićem, a kako sa pop zvijezdom Severinom?
Kada sam svirao sa Stublićem spavao sam kod njegovog oca u Sesvetskom Kraljevcu u Jurinoj momačkoj sobi i tamo sam se mogao diviti punom zidu dijmantnih, platinastih, zlatnih ploča. Primjerice singl grupe ''Film'' 'Zamisli život u ritmu muzike za ples, live snimak iz Kulušića, prodan je u 2.500.000 primjeraka, a danas je platinasta tiraža 5.000 primjeraka. Kroz rad u grupi ''Film'', upoznavši njihovu povijest, shvatio sam koliko se razlikuje vrijeme u kojem su oni ostvarivali te ogromne tiraže na tržištu bivše Jugoslavije od vremena kada sam ja svirao. Naravno razlike su i u tehnologiji, jer tada nije bilo računala, interneta, pametnih telefona, DVD-a i sl.
''Singl grupe Film 'Zamisli život u ritmu muzike za ples', iz Kulušića live snimak, prodan je u 2.500.000 primjeraka, a danas je platinasta tiraža 5.000 primjeraka''
Ja sam sa Severinom svirao kad je izdala album ''Moja stvar''. Album se snimao na ''Bjelolasici'' u olimpijskom centru, Nikša Bratoš i Miro Buljan su improvizirali studio i kada se snimio album onda se na početku turneje trebao odsvirati ''Dom Sportova'' u Zagrebu. Prije samog koncerta mi smo deset dana vježbali u Remetincu gdje se iznajmio nekakav dom, tu se složila cijela postava za koncert, a znalo se svirati po deset sati 25 pjesama koje će se svirati na koncertu. Napravili smo 4-5 malih koncerata po Ivancu, Vrbovcu, okolici Zagreba, sa cijelim sustavom razglasa, pozornice... sve što će biti u Domu sportova išlo je s nama kako bi se uvježbala ekipa za koncert. Kada smo došli u ''Dom Sportova'' odsvirali smo bez greške pred 5-6 tisuća ljudi i Nikša je to poslije smiksao u studiju i ispao je koncert prva liga.
Koje je po Vama bilo zlatno doba brodskog rocka?
Mislim da je zlatno doba brodskog rock'n rolla moje generacije bilo od 1985. do 1990. Brod je u to vrijeme imao dvadesetak bendova, a bilo je i najviše glazbenih događanja. Brodski bendovi su tada imali dosta autorskih pjesama, pa je tako ''Galerija'' objavila 1989. prvi studijski album ili LP u Brodu uopće, XIII. apostol je objavio album 1990. godine. Grupa ''Casablanca'' je 1992. ili 1993. objavila dobar album, no poslije tih albuma nije se dogodilo puno, ali i rat se upleo u sudbine ljudi i bendovi su se raspadali. Krajem 1992. jedna grupa brodskih glazbenika je otišla u Njemačku trbuhom za kruhom jer nisu imali gdje svirati, pa su se u Münchenu skupili Mario Jurković (koji je inače jedini dobitnik Porina iz Slavonskog Broda, ali ne za rock pjesmu već za tamburašku pjesmu Zlatnih dukata), Zlatko Ludwig-Arso, Trpimir Jerković, Josip Andrić, Željko Zovko-Čoko, Vlado Bašić… U Munchenu, u disko-klubu Dijamant, svirali su sa brojnom poznatim pjevačima od Josipe Lisac, Dine Dvornika, Žere iz Crvene Jabuke do Halida Bešlića i Halida Muslimovića. Primjerice, Sing-Sing je za svoje nastupe skidao pjesme Dine Dvornika sa njihovih live snimaka iz Njemačke.
Zašto brodski bendovi nisu uspjeli van Broda ili da kažem van Slavonije ostaviti neki dublji trag, za razliku od nekih, i manjih, sredina u Slavoniji koje su iznjedrile bendove popularne i van granica Hrvatske. Tu mislim na ''Majke'' iz Vinkovaca, ''Kojote'' iz Vinkovaca, ''Opću Opasnost'' iz Županje, ''Vatru'' iz Virovitice, ''Leteći Odred'' iz Osijeka itd. Svi ti bendovi su stvarali u svojim sredinama i napravili su zapažen uspjeh.
Činjenica je da niti jedan bend iz Broda nije ostavio veći trag u hrvatskoj rock glazbi, kao spomenuti bendovi, doduše ja mogu govoriti samo o periodu zadnjih 25 godina, ali u Brodu postoje instrumentalisti koji mogu svirati sa bilo kojim svjetskim bendom. Nedostajalo je možda kvalitetnih autorskih pjesama, tekstova koje bi ti odlični glazbenici reproducirali. Iako je Brod imao kvalitetnih autora, kao što su Krešo Rac iz ''Decamerona'' ili Vedran Jukić iz ''Fruštuka'' (koji bi napisao odlične pjesme za album u roku tri dana, no kako se od glazbe danas teško živi prestao je sa radom). Jedan gradić kao što je Županja ima kvalitetnog autora Marija Vestića, koji ima hrpu odličnih pjesama i od kojeg je Opća Opasnost strašno profitirala. On je napisao i većinu pjesmama za njihov zadnji album.
Osamdesetih godina je bilo nekoliko bendova čiji su članovi ostvarili zavidne karijere u poznatim bendovima u Hrvatskoj devedesetih godina i traju sve do danas, a bilo je takvih glazbenika i ranijih godina. To znači da je Brod uvijek imao dobre glazbenike?
Istina. Nijedan brodski bend nije ostvario zapaženiji uspjeh izvan Broda ili Slavonije, no mnogi brodski glazbenici su ostvarili zavidne karijere van Broda i oni su jako cijenjeni u Hrvatskoj. Ja sam imao iskustvo da me ljudi u Zagrebu pitaju da li znam Josipa Andrića iz Crvene Jabuke, Trpimira Jerkovića koji je svirao sa Gibonnijem, Tonija Lovića iz Zabranjenog Pušenja itd., jer znaju da su brodski glazbenici odlični. Osim njih treba spomenuti Dejana Oreškovića iz Zabranjenog pušenja koji je i odličan producent, zatim Pavla Kempfa, također iz Zabranjenog pušenja.
''Nijedan brodski bend nije ostvario zapaženiji uspjeh izvan Broda ili Slavonije, no mnogi brodski glazbenici su ostvarili zavidne karijere van Broda i oni su jako cijenjeni u Hrvatskoj''
Kakvi su odnosi između brodskih bendova bili nekada i kakvi su sada? Ima li podmetanja, ljubomore?
Postoji nešto, ne znam da li je to ljubomora, što sam se ja uvjerio u ''Sing-Singu'', no mi smo se uvijek smijali tome, jer glazba nije za natjecanje, baviš se glazbom zato što to voliš, a svakom bendu je slobodan izbor koji će repertoar izvoditi, a publika je ta koja će davati ocjene.
Znate li da je nekome iz Broda ponuđena pjesma, koja je kasnije postala hit u Hrvatskoj, a da ju taj glazbenik iz Broda nije htio pjevati?
Postoji anegdota koju mi je ispričao jednom prilikom Zrinko Tutić da je Mirko Šenkovski-Kosta, koji je bio vokal u Sauronu i neko vrijeme izvođač u Tuticu, dobio ponudu od njega da pjeva pjesmu ''Zlatne godine''. Kosta je rekao da ne želi pjevati "komercijalu", pa je pjesmu dobio Gibonni i napravio karijeru od te pjesme. Sve ostalo je povijest.
