SLAVONSKI BROD - Stanoje Jovanović, 55-godišnji Brođanin i harmonikaš, gotovo svakog dana sjedi ispod popularne slavonskobrodske magnolije na Trgu Ivane Brlić Mažuranić te pjesmom uljepšava dane. One lijepe dodatno 'okiti' veselim notama, one tmurne rasvijetli novim tonovima, tjerajući monotoniju i tišinu.

- Sviram i kad je toplo i kad je hladno, više radi sebe, a onda i za druge. Nikad nisam mogao razumjeti ljude koji život svojevoljno provode u tišini, u četiri zida. Bez glazbe. Ja sam bio bolestan, depresivan,... a muzika me izliječila. Ona je lijek za sve. Ne volim kada je naše prekrasno korzo u tišini. - za SBplus kazao je Stanoje.

U glazbu se zaljubio veoma mlad i otad se od nje nije rastao. Nema te pjesme koju za svoju publiku neće barem pokušati izvesti.

- Harmoniku sviram već 42 godine, počeo sam s trinaest. Samouk sam. Svojim vještinama svaki dan pokušavam uljepšati život svojim Brođanima. Ljudi me vole, a i ja volim komunicirati sa svima. Ljudi su jako dobri, zahvalim svakomu tko mi da koju kunu, ali osmijeh i pjesmu poklonim i onima koji samo prođu. Pjevam svima. Najljepše mi je kad kažu „Nemam novca, ali može jedna pjesma?". Onda odgovaram „Može i dvadeset!". Ne može mi novac biti glavni motiv za sviranje jer ja ovdje mogu 'pokupiti' pedesetak kuna za četiri ili pet sati. To je sitno. No, ne razmišljam o tome. - iskren je Stanoje.

Usprkos životnim nedaćama i lošem zdravlju, iz njega isijava pozitivna energija. U gradu uz Savu, kaže, istinski je sretan.

- Zahvaljujem se ovom gradu što me tako primio. Nitko na mene nema pritužbu. Nitko me ne izbacuje. Nikada nisam doživio neugodnu situaciju. Zato mi je lijepo. Mislim da su i ljudi sretni sa mnom. Djeca od godinu dana, tri godine, vide me na pedeset metara, trče meni, traže roditelje sitniš kako bi mi mogli platiti pjesmu. Ja im pjevam „Ringe ringe jaja,...". Nasmijem ih i to je neprocjenjivo. To se ne može platiti. - kazao je Stanoje, djed petero unučadi i otac dvoje djece

S uličnim sviračem, razgovarali smo i o aktualnim temama, ali i o preživljavanju čije tehnike, nažalost, poznaju mnogi Brođani.

- Nisam se cijepio. Bojim se jer imam kroničnu astmu i stent. Strah me reakcije, ali i zaraze. Živim od socijale, ja sam socijalni problem. Želja mi je neki stari autić da mogu još češće dolaziti na korzo. Bicikl ne smijem voziti zbog dekubitusa pa tražim tko će me dovesti s ovim teškim instrumentom i stolicom. Ne tako davne 2018. bio sam sedam dana u komi, mjesec dana u bolnici. Zato danas i zahvaljujem što sam živ te pjesmom tjeram teške teme. - poručuje Stanoje i pjesmom zaključuje naš razgovor.

I dok su danas mnogi nezasitni kada su u pitanju materijalna dobra, drugima je dovoljno prostranstvo trga, jedna magnolija i instrument kako bi se osjećali ispunjenima, čineći dobro sebi i drugima.