- Pjesmu smo 2004. godine snimili u kućnom studiju. Mama i tata su autori teksta. Tata je snimio sve instrumente, bratić Robert i ja smo je otpjevali. I otad smo je već pomalo zaboravili. No, kako je korona i svi su se bacili na čišćenje, tako sam i ja prilikom 'dubinskog' pospremanja našla CD-ove i odlučila s njih obrisati prašinu. Na jednom od njih pisalo je 'Marina - Moja soba'. Ne sjećam se kad sam zadnji put uopće 'pustila' CD. Na početku CD-player nije želio pokrenuti pjesmu, no kada je krenula, počela sam plakati. Ne znam kako to opisati, taj povratak u djetinjstvo, vremena kada si bio nesvjestan loših stvari koje se događaju oko tebe. Prisjetila sam se te dječje ljubavi, iskrenosti i pomislila kako želim da i današnji klinci to osjete jednog dana. Cijeli dan sam preslušavala pjesmu, a kako imam dvije male sestrične, Elenu iNikol, odlučila sam to pretvoriti i u njihovu uspomenu. Kako je ideja rasla, na kraju nisam mogla isključiti niti jedno dijete svojih prijatelja pa ih se, u konačnici, skupilo jedanaestero. Na tu moju staru pjesmu, snimili smo spot. Pamtit ću ovo cijeli život, a kamoli oni kada se vide za pet-šest godina. - za SBplus kazala je 24-godišnja Brođanka Marina Zorić.

No, mada je ideja bila dobra, njezina izvedba nije bila nimalo jednostavna. Marina se za sve morala dobro namučiti.

- Pjesma je šuštala, zvuk nije bio čist. Tako da je frend Ivor Ivić napravio mastering, kako bi koliko-toliko popravio situaciju. Stjepan Đaković spremno se prihvatio snimanja s djecom, prokomentiravši kako s njima ništa ne može ispasti loše i tom me rečenicom 'kupio'. I uistinu je bilo tako. U tjedan dana snimili smo kadrove, iznajmili smo bubnjeve iz Music Shopa i ukulele od poznanika. Skupilo se instrumentića, neke sam i kupila. Snimili smo jednu scenu u dječjoj sobi mojih prijatelja koju smo razbacali toliko da su kasnije jedva svi stali u nju. Napuhali smo hrpu balona i ubacili ih sve u tu Nastjinu sobu. Drugu scenu smo snimili na dječjem igralištu i treću na trampolinu u dvorištu. - opisuje Marina.

Ništa manje oduševljeni od Marine nisu ni slatki sudionici spota. S jednom od 'slatkica' imali smo priliku razgovarati o prvom koraku u svijetu glazbe.

- Prezadovoljna sam. Sviđa mi se kako smo se dobro proveli. Najbolje je bilo snimati na igralištu jer smo malo uhvatili zraka. Ta pjesma govori i o mojoj sobi. Kad sam bila manja, soba mi je također bila neuredna. Snimanje spota proteklo je u smijehu i zabavi, a najbolje je bilo tijekom pauze. Upoznala sam nove prijateljice, pile smo sok i pričale smiješne zgode, šale i viceve. - za SBplus kazala je šestogodišnja 'slatkica', Ema Barišić, kazavši kako je od izlaska spota sugrađani već prepoznaju na ulici, a odradila je već i nekoliko intervjua - dovoljno da je sada opuštena pred novinarima. Marinu je upoznala na dječjem rođendanu, gdje njezina nova omiljena prijateljica često radi kao animatorica.

Osim toga, Marina je prepoznatljivo lice mnogim Brođanima jer rado volontira, sudjeluje u akcijama, pleše i pjeva, oslikava i čisti ulice grada,… Jednom riječju - gdje su akcije i mladi, tu je i ona. Inače je studentica Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti koja, usprkos činjenici da itekako zna s djecom, u Slavonskom Brodu ne uspijeva odraditi pripravništvo pa se, nakon završene tri godine studija, odlučila na još dvije godine istog smjera (odgojitelj) te se nada poslu u struci za koju je apsolutno stvorena.

- Godine 2014. volontirala sam u Zlatnom cekinu i tada se rodila ljubav prema odgojiteljskom poslu, kao i želja da jednog dana i profesionalno radim s djecom. Nadam se da će se u nekom od vrtića naći mjesto za mene. - iskreno je kazala Marina kojoj je glazba očito ostala u krvi jer i danas, zajedno s Andreom Josipović i Martinom Vaško, nastupa u glazbenom sastavu Deja Vu.

Produkt zabavnih dana snimanja i druženja moguće je vidjeti u spotu Slatkica, a Slavonskom Brodu kao uspomena ostaju zvukovi stari više od desetljeća i Marinin glas 'star' 16 godina.