ZANIMLJIV spot, zanimljiva glazba, zanimljiv vokal, zanimljiv tekst - ovo je moja prva reakcija na spot za pjesmu „Narko priča“ Bernarde Bobovečki. Tekst i glazbu potpisuje upravo ova mlada slavonskobrodska glazbenica. Boja glasa, vrlo karakteristična i drugačija, „pamtljiva”; glazba vrlo autentična mimo svih pop strujanja... zaista, dovoljno da bismo se upustili u iščitavanje kodova spota i pjesme. Kompleksnost spota leži upravo činjenici da je vrlo jednostavan, ali asocijativno vrlo aktivan. Mnoge asocijacije na svijet slavnih, ali i svijet mladih ljudi koji se traže, koji žele osigurati svoje mjesto u društvu, dovele su me do promišljanja o diferencijacijama/podvojenostima koje u nama izazivaju otpore ili popuštanje nagonima za samoodržanjem.

Odmah mi je pala na pamet slavna Janis Joplin koja se nije uklapala u društvo, ali svoje nepripadanje je nažalost, naposljetku, ipak utopila u alkoholu i heroinu od kojih Bernarda - kako sama pjeva - bježi. Sklona slikarstvu i čitanju, drugačija, svoja, iznimna glazbenica Janis Joplin ipak nije izdržala pritiscima svijeta slavnih. Nije se uklapala ni tada, ali lijek nepripadanju, tražila je na pogrešan način koji kobno završava. Kao uostalom i mlađoj populaciji nikad prežaljena Amy Winehouse.

Obje glazbenice su bile vrhunske, karakteristične, kompleksne ličnosti čija borba sa svijetom, nažalost, završava njihovom predajom. Idealiziranje takvog načina života koji itekako treba odvojiti od glazbenog izričaja, završava pseudoispravnim postupcima kako bi svoje nezadovoljstvo kamuflirali u osjećaj opet lažne ugode. Jer, nesretan, usamljen pojedinac, alijenacija kao prototip suvremenog, postmodernog ili postpostmodernog creda vuku na dno.

Bernarda Bobovečki Facebook

Demanti takvog načina života, potpuno novo viđenje, pruža Bernarda koja pak u pjesmi svjedoči o podvojenosti duše, o želji za pripadanjem, ali jasno i glasno odgovara: NE! Ovaj minimalistički pristup, s tekstom koji korespondira sa spotom na način dostojnog prenošenja poruke mladima je puno važniji od svog mogućeg filozofiranja koje može nastati kada gledamo, slušamo, pokušavamo velevažno zaključiti. Janis Joplin je umrla od predoziranja heroinom... Je li to cijena slave? Je li cijena slave, prihvaćanja različitim supkulturama koje su nam iz nekih razloga privlačne, odustajanje od sebe od svojega ja? Zaista je teško biti svoj, biti odvojeni individualac koji nije trijezan, a o alkoholu i drogi ništa ne zna – kako čujemo o spotu.

Ovaj spot je vrijedan jer je moguće poistovjetiti se s nedoumicama koji prate njegovu protagonisticu. Ona je stigmatizirana jer je drugačija, ona je neprihvaćena, ali je svoja... ona je borac unatoč težini borbe, ona ne odustaje od sebe...

Zato odlazi... sama. Veleizdaja strane duše koja je pristrana, nestabilna, uslijedi kada karakter koji ne popušta vuče u priču o svijetu koji ipak ima smisla.