SLAVONSKI BROD - Da je saksofon, unatoč dojmu na prvi pogled, drveni puhački instrument čije zvukovne mogućnosti otkrivaju njegove varijante od sopranina do kontrabasa, da se na njemu može izvoditi raznovrstan repertoar klasične, jazz i popularne glazbe, ali i da hrvatski skladatelji vole pisati djela za ovaj instrument, korisne su sitnice koje je publika mogla doznati na koncertu Papandopulo kvarteta, održanom u četvrtak, 23. siječnja, u Dvorani Glazbene škole Slavonski Brod, u sklopu glazbene sezone Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić.

Opuštenost i sigurnost u nastupu, intonativna preciznost i bogatstvo tonske kreacije, vještina u raznovrsnim artikulacijama, fantastična pokretljivost i preciznost kako u najvišim, tako i u najnižim registrima, riječju, zadivljujuća tehnička potkovanost, temelji su na kojima članovi Papandopulo kvarteta grade svoju glazbenu izražajnost i izričajnost.

Papandopulo kvartet čine Nikola Fabijanić, Gordan Tudor, Goran Jurkovići Tomislav Žužak, četiri saksofonista odškolovana u klasi prof. Dragana Sremeca na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nastupaju zajedno od 2000. godine, iako tek od prošle godine pod novim nazivom, hrabro ponijevši ime Borisa Papandopula, velikana hrvatske glazbene kulture ne samo 20. stoljeća, već hrvatskog umjetničkog stvaralaštva uopće.

Svoje prvo gostovanje u ovom sastavu i pod ovim imenom u Slavonskom Brodu glazbenici su osmislili kao koncertno događanje prožeto ponekom ležernom, nenametljivom i korisnom riječju o samim instrumentima te o djelima i skladateljima na programu. Odabir opuštenog edukativnog pristupa nije neobičan, jer sva su četvorica glazbenika pedagozi na glazbenim školama ili akademijama. Očito su bili svjesni korisnosti takvog pristupa, s jedne strane, za publiku koja je uglavnom bila iz redova učenika glazbe i, s druge strane, u gradu koji nema tradiciju ovog instrumenta.

Odabirom programa pokazali su raznovrsnost repertoara namijenjenog ili prilagođenog saksofonu, odnosno kvartetu saksofona. Večer su otvorili skladbom Rossini.. per quattro s temama i motivima iz opera Gioachina Rossinija u obradi Gaetana Di Bacca, nastavili djelom Doloroso hrvatskog skladatelja i kontrabasista Dubravka Palanovića te odabirom četiriju od poletnih i karakternih Šest krokija Borisa Papandopula. Potom su se okrenuli stilskom spoju klasike i jazza u Rapsodiji u plavom Georgea Gershwina u obradi Johana van der Lindena i, za završetak koncerta, odsvirali su šaljive, dopadljive, u popularnom "štihu" odjevene, Variations gondolantes Jacquesa Petita.

Opuštenost i sigurnost u nastupu, intonativna preciznost i bogatstvo tonske kreacije, vještina u raznovrsnim artikulacijama, fantastična pokretljivost i preciznost kako u najvišim, tako i u najnižim registrima, riječju, zadivljujuća tehnička potkovanost, temelji su na kojima članovi Papandopulo kvarteta grade svoju glazbenu izražajnost i izričajnost. Temelji, koji pokazuju njihovu individualnu vještinu, koja u suptilnoj međusobnoj neverbalnoj komunikaciji prerasta u umjetničko/stvaralački čin na pozornici. A ono što zajednički stvaraju jesu karakterne interpretacije koje odišu poletnošću i muzikalnošću. Upravo zbog toga Papandopulo kvartet može ponosno i dostojno nositi ime jednoga od najsvestranijih, najmuzikalnijih i strastveno glazbi posvećenih velikana hrvatske glazbene povijesti.