2330
Prikaza
1
Komentar
Svestrana umjetnica, pjevačica, flautistica, skladateljica i autorica tekstova, godinama surađuje s vrsnim glazbenicima; Krunoslav Levačić, na bubnjevima,(uz kojega je, kaže, odrastala), dvojica slovenskih glazbenika, Žiga Golob na kontrabasu i Uroš Rakovac na gitari, te talijanki harmonikaš Fausto Beccalossi, koji je virtuoznim muziciranjem započeo koncert senzualnom serenadom "Tuoca la luna".
Bio je to početak jednoipolsatnog putovanja i fantastične energije na kojem je Tamara pokazala svu raskoš glasa i emocije, a ostatak ekipe nevjerojatnu povezanost i harmoniju, prenoseći sve na oduševljenu publiku koja je znala prepoznati kada slušati u tišini a kada zapljeskati.
Presjek kroz albume Tamara je izvodila na starim, zaboravljenim dijalektima (istriotskom, istrorumunjskom i istromletačkom...) a jednako su bile impresivne improvizacije kada glasom oponaša neki od instrumenata.Energično a istovremeno nježno otpjevala je i pjesmu Kažeta, posvećenu baki i ocu, a potom "Kada te nima tu". Dobar dio skladbi je s najnovijeg albuma "Canto amoroso", pjevanih na inačici talijanskog jezika. "Posljednji album je baš karakterističan po tome što sam puno dijalekata obradila. Inače radim projekt koji je vezan za istarske dijalekte pa sam preko toga uspjela shvatiti koliko je zapravo bogatstva u maloj Istri u dijalektalnom smislu, a mene osobno njihova govorna muzika inspirira" kazala je pjevačica.
S neiscrpnom energijom prenijela je svu emociju i opčinila brodsku publiku, iznenađenu činjenicom da iz fizički sitnog tijela teče tako moćan vokal. Na pitanje kako se priprema za koncert, kazala je kako je priprema u početku bila tehnička i dugotrajna. "Onda se to potpuno zaboravi i postane mentalna priprema. Na pozornici se trudim prestati biti ja i postati glazba. I onoliko koliko mi to uspije toliko ta glazba prelazi i na publiku. To je metafizika. Glazba je vibracija, ono što je tvar postojanja ".
I to je doista i dokazala zajedno sa svojim Transhistria Ensemblea, iznimnim glazbenicima prema kojima se odnosi kao majka pa ih tako i naziva-svojom djecom."Birala sam ljude koji nisu samo dobri svirači nego svirači koji mogu funkcionirati sa svojim virtuozitetom u službi glazbe a ne isključivo u nekom pokazivanju.
Jer glazba je, kaže Tamara, istinita ili lažna. "Istinita je ako u sebi prikazuje i dočarava emociju bez obzira koji je žanr. Ako postoji ta istina unutra onda ona potiče ljude koji su možda manje glazbeno obrazovani. Mada, kada bih morala birati između obrazovane i emotivne publike uvijek bih izabrala ovu drugu".
Osim što pjeva, piše pjesme, svira flautu...stvara i glazbu za filmove, serije i kaže kako voli biti taj kotačić koji kreira jer joj dozvoljava da se žanrovski odmakne od toga što inače radi. Tako je i završila koncert, sa pjesmom najprepoznatljivijom široj publici ,"Pišem pismo tinta mi se proli" skladanoj za film "Što je muškarac bez brkova", koju su zajedno otpjevali. Gromoglasni pljesak i cvijeće ujedno je poziv pjevačici za ponovni susret.