SLAVONSKI BROD - „Jedva čekam vratiti se", rekla je na kraju koncerta kada je prije pet godina, prvi put gostovala u Slavonskom Brodu i, evo, ispunila je obećanje. Kraljica sevdaha, kako je mnogi doživljavaju, Amira Medunjanin, počastila je i sinoć brodske ljubitelje ovog glazbenog izričaja, na jedan novi, drugačiji, autentičan način, u prepunoj Kazališno-koncertnoj dvorani. I ne samo to,... kako su ulaznice za taj koncert bile rasprodane doslovno kroz nekoliko sati, Amira je odlučila održati još jedan koncert, večeras. Tako, za veliko zadovoljstvo susreta s vrsnom umjetnicom neće biti prikraćeni ni ostali, koji će, vjerujem, doći i iz okolnih mjesta.

Moglo bi se reći kako razlog produženom boravku leži u tome što se Amira i Brođani otvoreno vole. „Lijepo mi je doći u Slavonski Brod i vaša dvorana je prekrasna“, izjavila je sinoć.

No, da si ne umišljamo previše, riječ je o vrsnoj glazbenici raskošnog glasa koja protekla dva desetljeća gostuje i usrećuje ljude ne samo na prostorima bivše države i cijele Europe, nego i daleke Kine, Australije, Novog Zelanda a prije par dana stigla je iz Kanade. „Još ne znam jesam li došla ili pošla, imali smo maratonsku turneju u tri grada kroz tri dana i tri vremenske zone. A nakon Slavonskog Broda idem u Australiju, Novi Zeland i dalje ne znam. Snimila sam u Engleskoj u studiju gdje inače radim, i novi album koji će uskoro izaći“ ispričala je o onome što je radila od zadnjeg boravka u Brodu. „One dvije godine „belaja“ ( korone) izbrisala sam iz pamćenja. Ali opet i za to vrijeme dogodile su se neke lijepe stvari, vrijeme provedeno s porodicom, prijateljima, odmorila sam se malo od putovanja. Ipak, umirala sam od želje da krenemo s koncertima pred ljudima. Sjećam se koncerta u Sisku pored Kupe, svi smo plakali…“

Izgubljeno vrijeme u pandemiji moralo se nadoknaditi u '22. i '23. godini, pa se Amira ne zaustavlja i kaže: „Ni sama ne znam koliko je bilo koncerata po cijeloj Europi i dalekom svijetu, ali računala sam da godišnje od 365 dana samo njih 60 provedem kod kuće“. 

A začudno je kako i tamo negdje jako daleko od njezine rodne Bosne, ljudi osjete pjesmu zbog koje se istovremeno i pjeva i plače, a ne razumiju ni jednu riječ. E, to može prenijeti samo pjevačica s dušom, kakva je Amira. 

I sinoć je očarala publiku, uz pratnju novih glazbenika (koje je, kaže, imala sreću upoznati u pandemiji), s potpuno novim i drugačijim zvukom no onim koji je ponudila tijekom prethodnog gostovanja. Premda, kaže, ranije nije bila ljubitelj harmonike i violine, mlada, nova generacija koju ne razumije osvojila ju je svojim talentom. Mladi virtuoz na harmonici Antonio Vrbički i njegov vršnjak, jednako vrstan violinist Leopold Stašić te nešto stariji, dugogodišnji bas gitarist benda „Majke“, Mario Rašić, s razlogom su oduševili publiku. „Nije konvencionalno, nego spajali smo naizgled nespojivo, i napravili smo nešto meni lijepo. A takav mi je merak raditi s mladim ljudima. Čini mi se da sam se duhom podmladila, daju mi snagu i energiju na tim dugim putovanjima, uz njih mi ništa nije teško“… kazala je ova čarobnica pjesme koja je razgalila srca svih koji su s njom dva sata pjevali uz dobro znane uspješnice ne samo sevdaha nego i makedonskih, vranjanskih , pop pjesama…. koje se pamte dugi niz desetljeća. Jer sve su to pjesme u kojima ona nalazi sevdah, pa i u Štulićevoj „Poljubi me“, Keminoj „Dušo moja“ i mnogima koje su po senzibilitetu bliske.

 Tako je koncert počela pjesmom „Rane, rane moje“, Silvane Armenulić, uslijedila je makednonska „Zemi me zemi“, legendarne „Žute dunje“, Grana od bora, Snijeg pade na behar na voće,, Zapjevala Sojka ptica… ali došla je na red i Baretova „Teške boje“, pa nekoliko po željama publike.

Pjesme duše, sjetne, melankolične, u iznimnoj Amirinoj interpretaciji nizale su se jedna za drugom puna dva sata. Sama priznaje kako nema favorita među pjesmama. „Ako sam tužna pjevam tužne pjesme“, a tužne pjesme, poznato je, najljepše su. „Pjesme podsjećaju na prolaznost života, na vrednovanje trenutka, pogleda, neke situacije,... i to je prekrasno. Meni ništa ne može evocirati uspomene kao muzika. Ja se mogu sjetiti mirisa, vidim boje, znam koje je boje nebo bilo u trenutku dok izvodim pjesmu... I to je snaga muzike. Mislim da ne postoji ništa jače na zemaljskoj kugli", izjavila je.

I večeras će izvoditi neke druge pjesme, po nekom drugom redoslijedu,... jer ne voli se, kaže, ponavljati. „Svaki koncert je putovanje kroz moja sjećanja, ali osjećam i energiju svih ljudi oko mene. Taj susret s ljudima je oslobađanje, čista sloboda."

Što god bude pjevala ova raskošna pjevačica u pratnji trojice vrsnih glazbenika, sigurno će još jednom, drugi put u istom tjednu u Slavonskom Brodu, dotaknuti dušu svakog posjetitelja, a koncert će završiti prebrzo. No, obećala je ponovo doći.