- Trebalo mi je puno godina da se riješim generacijskog uvjerenja da je 'žena ženi vuk' i da shvatim da se zapravo trebam čuvati zlih ljudi. I muškarci i žene mogu biti i dobri i zli. - poručila je autorica.
NOVA GRADIŠKA - U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Nova Gradiška održano je predstavljanje romana „Žene koje vrište u sebi“ Nives Madunić Barišić.
Ivana Barišić
Prigodnim riječima prisutnima se obratila ravnateljica Gradske knjižnice Marija Bradašić Mikolčević, dok je književnu večer moderirala Simonida Tarbuk.
Ivana Barišić
Nives Madunić Barišić književnica je, dramska autorica i dramaturginja. Radi kao urednica Dramskog programa Hrvatskoga radija Hrvatske radiotelevizije. Piše za djecu i odrasle. Za svoj rad primila je nekoliko nagrada: Nagradu AGM za najbolji tekst mladoga dramatičara („Vjetar i vrag“), Nagradu Mali Marulić za najbolji tekst za dječje i lutkarsko kazalište („Naša je mama postala zmaj“, „Ispod zvončića se rodio kraljević“ i „Predah u ormaru“), Artefakt za najbolji roman za djecu („Tajna čokoladnih bombona“, „Mrak ili strah“).
„Žene koje vrište u sebi“ njezin je prvi roman za odrasle.
- Znaš, bit će one dobro. - misao je koju je s Madunić Barišić podijelila njezina prijateljica aludirajući pritom na kraj knjige koji nije bajkovit niti klasični 'happy end', osobito ako se uzme u obzir životne okolnosti u kojima ove žene, simboli današnjeg hrvatskog društva - preživljavaju.
Ivana Barišić
- One nisu junakinje iz bajke. One su naše svakodnevne žene koje dišu i trpe uz nas. I svaka od njih nosi tihu snagu da se promijeni. - istaknula je Madunić Barišić.
Četiri žene različitih godina, sudbina i osobnosti na stanovitoj životnoj prekretnici slijedom događaja bivaju uvučene u mrežu međuodnosa kroz koje se mijenjaju i konačno oslobađaju.
Lorna je socijalna radnica, Urša umirovljena harfistica nacionalnog teatra, Tajra psihologinja, a Tina vrlo mlada majka i supruga izložena obiteljskom nasilju.
- Dok Lorna pokušava shvatiti kada i kako joj je vlastiti život iskliznuo iz ruku, Urša se bori s neizdrživim siromaštvom kao većina umirovljenika u Hrvatskoj, Tajra se teško nosi s predrasudama, rasizmom i vlastitim buntovnim karakterom, a najmlađa od njih, Tina, živi izložena svakodnevnom brutalnom fizičkom i verbalnom nasilju svojega svekra i pokušava zaštititi malodobne sinove i još nerođeno dijete.
Kada Tina potraži pomoć u Centru za socijalni rad životi ovih četiriju žena počinju se povezivati.
Ivana Barišić
- Htjela sam da svaka od njih bude stvarna, živa, da čitatelj u njima prepozna nekoga iz vlastitog života; majku, susjedu, prijateljicu, možda i samu sebe. - istaknula je Madunić Barišić.
Kroz karakterizaciju likova, autorica progovara o čitavom spektru suvremene, aktualne, 'domaće', tematike - usamljenost, obiteljsko nasilje, siromaštvo starijih, društvena nejednakost, rasizam, predrasude.
Posebno to dolazi do izražaja kod teme siromaštva u starijoj dobi i samačkih kućanstava koju Madunić Barišić donosi kroz lik umirovljene glazbenice Urše.
- Imamo generaciju umirovljenika koja doslovno preživljava. To nije samo društveni problem, to je pitanje civilizacijskog dostojanstva. - kazala je autorica ističući kako je ovaj roman ogledalo vremena u kojem živimo.
Madunić Barišić romanom oslikava, ali i razbija portret današnje - umorne, tihe, krhke žene, one koja se skriva u tišini, koja trpi zbog bolne, zone poznatog. Rješenje nudi upravo kroz lik Tine koja traži pomoć.
- Ona je moj pokušaj da pokažem da mladost ipak treba voditi ovu zemlju i da su mladi ti koji će prvi naći snagu i hrabrost da nešto mijenjaju. Ona je ta koja će pokrenuti priču i svih ovih ostalih žena mijenjajući svoj život i tražeći pomoć.
Kroz sudbine četiriju junakinja isprepliće se pitanja dostojanstva, hrabrosti i ženske solidarnosti. Upravo su one primjer kako se kroz povezivanje i međusobnu empatiju te osnaživanje otkriva izlaz iz patnje, put do unutarnje slobode.
Ivana Barišić
- Danas ima puno više ženskih društava među mlađim ženama. Trebalo mi je puno godina da se riješim generacijskog uvjerenja da je 'žena ženi vuk' i da shvatim da se zapravo trebam čuvati zlih ljudi. I muškarci i žene mogu biti i dobri i zli.
Razvijanje empatije i izlaganje sebe je nešto što junakinje kroz roman uče. Madunić Barišić šalje poruku da se treba otvoriti ljudima, ali i malo više istinski slušati.
- Primajmo u svoj život sve ljude s dobrom energijom. Trebamo se otvoriti ljudima. Treba malo dati sebe, pa malo moći primiti. To moraju moje junakinje od kojih je jedna u svojoj usamljenosti digla oko sebe zidove. Pokušajmo biti osjetljiviji i na tuđe priče.
Unatoč ozbiljnosti teme, roman nudi i trenutke topline, humora i malih pobjeda koje podsjećaju da je promjena proces i da uvijek počinje - iznutra.
- Sve ove junakinje u početku „vrište“ u sebi. One osjećaju potrebu za nečim što nemaju, za nekom pomacima. Ipak, ovim romanom nisam željela pustiti jaki vrisak, izazvati nekakav veliki potres u njihovim životima. Smatrala sam da je dovoljno da se likovi povežu kroz međusobnu empatiju, da osvijeste to da njihovi životi mogu biti pomaknuti ka nečem boljem kroz zajedništvo, da je i taj mali pomak velika hrabrost. - dodaje.
One ne „vrište“ na kraju na glas, ali ipak su osvijestile ponešto. Povezale su se, družile su se. Napravile su svoje male korake. Mislim da ne treba vrištati na glas, ali treba progovoriti. - zaključila je.
