SLAVONSKI BROD - Izvedbom opere La Traviata talijanskoga skladatelja Giuseppea Verdija ansambl opere Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke svečano je ove subote, 4. lipnja, otvorio 22. brodsko glazbeno ljeto, jedinstvenu kulturnu manifestaciju u Slavonskome Brodu, čiji organizator, Kazališno-koncertna dvorana Ivana Brlić-Mažuranić, svake godine nastoji razveseliti brodsku publiku nekim opsežnijim glazbeno-scenskim projektom. Ovoga puta bilo je to jedno od najizvođenijih djela operne literature, koje uvijek pred interprete stavlja visoke zahtjeve.

Riječku Traviatu 2009. godine režirao je poznati dramski redatelj Janusz Kica, kojemu je to bila prva operna režija u Hrvatskoj. Premijerom je ravnao istaknuti dirigent Nikša Bareza, a u glavnim ulogama Violette i Alfreda nastupili su Margareta Klobučar (inače u stalnom angažmanu u Grazu) i Davor Lešić (cijenjen mladi riječki pjevač). Šteta da ta pjevačka postava nije gostovala u Slavonskome Brodu, jer tada bi publika doista imala priliku doživjeti ovu opernu izvedbu u pravom svjetlu, kakvom ju je vrlo pozitivno ocijenila i stručna glazbena kritika.

K nama su, pak, došli Olga Kaminska i Sergej Kiselev, koji očito nisu bili u punoj formi. Iz kojih razloga, nije nam poznato. I dok je Kaminska uspjela "izvući" svoju ulogu, pokazavši solidnu dozu pjevačke umješnosti, unatoč nemogućnosti ispjevavanja punih visokih tonova i povremenom vidljivom zaboravljanju teksta, Kiselev je dosljedno od početka do završetka operne večeri nizao teške propuste, koji se pjevaču u takvoj ulozi ne bi smjeli događati ili, ako se događaju, njegova mu matična kuća mora omogućiti zamjenu. S obzirom da je riječka Opera odlučila ostaviti postavu takvu kakva jest, ne preostaje nam zaključiti ništa drugo nego da su procijenili da u tom Slavonskom Brodu ionako nema adekvatne publike - jer, nemaju operni ansambl, nemaju profesionalni orkestar, gotovo da nemaju domaćih profesionalnih glazbenika, neka operna izvedba dolazi im u goste možda jednom godišnje - pa tko će onda primijetiti da u tom pjevanju i u toj izvedbi nešto "ne štima"?

Podcijeniti publiku, pa bilo to u najmanjem mjestu na svijetu, nikada se nije pokazalo plodonosnim!

S obzirom da Kicova režija najveći naglasak stavlja na karakterizaciju likova, u ostalim ulogama Verdijeve opere odličnim su se kreacijama istaknuli Kristina Kolar (Flora Bervoix) i Robert Kolar (Alfredov otac Giorgio Germont), a među nizom manjih uloga vrijedno je istaknuti Marka Fortunata i Martina Marića, dvojicu mladih pjevača, rođenih u Slavonskome Brodu, a koji su svoje glazbeničke karijere potražili i počeli izgrađivati u riječkoj sredini. Marićeva suradnja s riječkom Operom na povremenoj je razini, dok je, s druge strane, Marko Fortunato već stalni član ansambla riječke Opere, redovito prisutan u svim važnim projektima ove operne kuće, postižući sve bolje i zapaženije rezultate. Nije to tek puko isticanje uskogrudnoga lokal-patriotizma, već pohvala mladim i uspješnim umjetnicima, za koje se nadamo da će dio svoga uspjeha znati i imati potrebu pretočiti natrag u sredinu, koja ih treba znati prepoznati i cijeniti.

Uz pohvalu odličnima orkestru i zboru, kojima je na ovomu gostovanju ravnao dirigent Igor Vlajnić, te moderno, vrlo introspektivno i zanimljivo, ali i funkcionalno, osmišljenoj kompletnoj scensko-kostimografsko-koreografskoj Kicovoj ideji o "posrnuloj ženi", Brođani su srdačno ispratili prvo gostovanje riječkog opernog ansambla u svomu gradu.