Od završetka studija neverbalnog teatra u Osijeku - do pokretanja vlastitog plesnog festivala i projekta Hajp - Josip Bišćan gradi autentičan umjetnički put, ostajući povezan s Požegom i posvećen stvaranju sigurnog prostora za ples i kreativnost.
NAKON što smo prije dvije godine upoznali Požežanina Josipa Bišćana, mladog i izuzetno talentiranog plesača iz Požege - odlučili smo saznati, kako od tada on 'živi' ples. Kako nam je sam rekao, nakon što je upisao studij neverbalnog teatra na Akademiji za kulturu i umjetnost u Osijeku - zadao si je velik izazov, kojeg je iskoristio za rast. Prvo je završio preddiplomski studij Zootehnike na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, a nakon upisao ovo, za njega posve novo područje.
- Prijavio sam se na prijemni za studij neverbalnog teatra na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i, na vlastito iznenađenje, upisao Akademiju - nešto o čemu prije nisam ni razmišljao. Dolazim iz drugačijeg plesnog svijeta koji funkcionira prema sasvim suprotnim principima rada, pa sam morao preispitati vlastite metode - razgraditi stare pristupe radu na plesnom materijalu, konceptima i idejama, te ih iznova oblikovati za kazališni format. Drugim riječima, morao sam krenuti ispočetka. Nije bilo lako, ali sam si dopustio otpustiti ono poznato i koristiti ga tek povremeno - kao adut u kreativnom procesu. Inače sam vrlo energičan i ponekad brzoplet, no studij me prizemljio i otvorio mi vrata kreativnosti u koja ranije nisam imao znanja niti hrabrosti zaviriti. - izjavio je Josip za PlusPortal.
Josip Bišćan
Studij je za njega otvorio forme umjetnosti, posebno kazališne, u kojima nije mislio da će se pronaći. Zahvaljujući studiju, razvio se ne samo kao umjetnik, talent i plesač, već i kao osoba.
- Razvio me i kao osobu - postao sam odgovorniji, slobodniji, otvoreniji i snažniji. Studij neverbalnog teatra je jedno veliko mjesto rasta. Nismo se bavili isključivo plesom i pokretom, već i kazališnim formama za koje nisam ni slutio da ću se u njima ikada pronaći - lutkarstvom, vizualnim teatrom, mimecorporealom, koreodramom, klaunerijom i, za mene najizazovnijim - glumom. Vjerujem da je svakom plesaču gluma najstrašniji teren! Iako sam se ponekad opirao zadacima koji su mi se činili nepoznatima ili nelagodnima, uvijek bih na kraju zagrizao zube i dopustio znanju da me preplavi. - rekao je Josip.
Iako se čini intenzivno, posebno radi učenja novih formata kako izraziti sebe i osjećaje - točnije umjetnost koja ih spaja, Josip kaže kako je studiranje zapravo 'slow burn' proces.
- Mnoge stvari koje se događaju tijekom kreativnog rada traže vrijeme - vrijeme da se osvijeste, prožvaču, sazru. Ponekad rješenja dođu spontano, ponekad ih treba uporno tražiti, a katkad se dogodi da te proces odvede potpuno neočekivanim smjerom. Ako bih ipak morao izdvojiti neki prijelomni trenutak, to bi bio onaj nakon završetka studija - kada sam se odjednom našao sam, izgubljen i nezaposlen. Tada sam zaista osjetio što znači prekretnica. - rekao nam je.
Talent, posebno veliki kao Josipov, traži interpretaciju umjetnosti na svoj, 'poseban' način - zapravo, teško je da će biti definiran. Kako sam kaže, umjetnost, posebno ples - gubi interpretaciju u njemu, no to mu je samo još jedan izazov.
- Imam osjećaj da se moje poimanje umjetnosti, kao i ono vječno pitanje ‘što je umjetnost?’ ili ‘kako je definiramo?’, uvelike izbrisalo. Nekad sam je više osjećao, više joj dopuštao da me raduje i nosi. Ne mogu točno razlučiti je li to zbog toga što sam odrastao i postao ozbiljniji, ili zbog toga što sada, s novim znanjem, gledam na umjetnost kritičnije. Nedostaje mi onaj mali Josip kojemu je prag zadovoljstva bio manji, koji je ljepotu pronalazio u svemu. I dalje umjetnost osjećam i živim svaki dan, ali volio bih da se s njom grlim kao nekada. Jedino mjesto gdje se uvijek osjećam prihvaćeno, slobodno i radosno je Plesni studio Shine. Volim raditi sa svojom plesnom ekipom, polaznicima i prijateljima - tamo gdje je ples i dalje društven, tjelesan, zabavan i istinski ljudski. - naglasio je pa dodao kako misli da su 'umjetnici skloni pretencioznosti, toj stalnoj potrebi za dubinom, a da zaborave uživati u jednostavnim stvarima, što nas sve čine ljudima.
No, kroz razgovor smo zaključili da Josip i dalje 'grli' umjetnost. Koreograf je u plesnom studiju Shine, traži savršene koreografije koje su mješavina vještine i energije, kako kaže - 'svega onoga što želim prenijeti publici, ali još više i plesačima koje podučavam'.
- Volim promatrati kako navijaju jedni za druge tijekom nastupa, kako im oči sjaje dok odmah nakon izvedbe gledaju snimke na mobitelima – taj ponos koji osjećaju prema sebi i svojim kolegama je neprocjenjiv. Upravo je taj trenutak, kada vidim koliko im sve to znači, ono zbog čega koreografiram. - rekao nam je Josip.
Ali, koreografija je samo dio cijelog Josipovog opusa. Tijekom studija, vodio je plesno-kreativne kampove u Orahovici i Selcu, kasnije predstavljao Plesni studio Shine na Hrvatskom saboru kulture i Plesokazu u rodnoj Požegi, mentorirao plesači, pripremao ih za natjecanja i tako u nedogled.
Josip Bišćan
- Studij sam završio diplomskom predstavom 'Suburb', koju sam kreirao i izveo s kolegicom Laurom Kolesarić, te stekao zvanje sveučilišnog magistra neverbalnog teatra. Već tijekom studiranja, a osobito nakon njega, započeo sam s profesionalnim angažmanima - sudjelovao sam u izvedbi kabarea Cochon Noir Kazališne udruge Susret, nastupao u predstavi Infinite Archive: Unstoppable argentinskog redatelja Gonzala Quintane (u produkciji Domino projekta), s kojom smo gostovali i u Buenos Airesu! U listopadu iste godine, s Karlom Mitrović sam izveo site-specific, tjelesno-interpretativni duet U krevet stane dvoje, prema motivima drame Your love is king Espija Tomčića, pod režijom Selme Sauerborn. - izjavio je Bišćan za PlusPortal i nadodao kako je još sudjelovao u kreiranju scenskog pokreta za diplomske predstave, vodi i radionice u Srpskom kulturnom centru u Osijeku, a upravo radi na novoj neverbalnoj predstavi - koju će premijerno izvesti na festivalu 'Eurijala' u Zagrebu sljedeći mjesec. Kako kaže, može u nedogled, ali, ipak je nepotpunim rezimeom odlučio stati s odgovorom.
Josip i dalje ne zaboravlja odakle dolazi. Kako kaže, Požega je i dalje plesno bogata, oduvijek je i bila - ali pritom nosi još mnogo potencijala.
- Iako je malo i prometno nepovezano mjesto, Požega je prava plesna stijena – stabilna, postojana i teško pokolebljiva. Od Plesokaza i plesnih predstava Ilijane Lončar, preko plesnih natjecanja Marine Mihelčić, do iznimnih i kreativnih pedagoginja poput Nataše Ledić, Marijane Verčej i Kristine Novak - Požega je snažno i bogato plesno tlo. To je mjesto u kojem se možeš plesno odrastati, razvijati i pronaći sebe, što je, po mom mišljenju, važnije od ičega drugoga. Vjerujem da Požega sve snažnije odgovara na ples zahvaljujući upravo tim ženama koje neumorno rade, žrtvuju se i guraju plesni narativ naprijed - bez ičije velike pomoći ili podrške, nažalost. Kultura, umjetnost i ples često su na dnu ekonomskog hranidbenog lanca, pa se nemam potrebu zahvaljivati nikakvim 'vanjskim faktorima'. Ali zato - ogromno hvala njima! - rekao je Josip i zaključio kako i dalje gaji snažnu želju jednog se dana vratiti u njegovu Požegu - 'da prenesem sve što sam naučio i barem dijelom vratim ono što mi je Požega dala - možda čak dodam još nešto više, punim srcem'.
No, Josip je za sada fokusiran na Osijek. Prije tri godine je s najboljom prijateljicom Karlom Mitrović pokrenuo plesni event 'Hajp'.
- Ideja je nastala kada nam je naša voditeljica iz Plesnog studija Shine, Mira Sekereš, predložila da osmislimo plesni događaj u studentskom kafiću Campus Caffe u Osijeku. Naravno, poznajući sebe i Karlu, to nije ostalo samo na događaju - odlučili smo napraviti pravu malu produkciju i nazvali je 'Hajp'. - izjavio je Požežanin Josip Bišćan.
Prvotni motiv 'Hajpa' bio je da se Josip i Karla rasplešu 'do mile volje', posebno uz glazbu koja ih pokreće. Kako sam kaže, nije mu bilo važno koliko će ljudi doći.
- Da bismo ohrabrili publiku, organizirali smo i koreografirane 'spontane' plesne upade - što je izazvalo odličnu reakciju. Već nakon prvog Hajpa, ljudi su se počeli opuštati i dolaziti iz različitih društvenih i kulturnih krugova. Hajp je od samog početka postao puno više od običnog partyja – pretvorio se u prostor slobode, sigurnosti i plesnog izraza, u malu utopiju koju smo odlučili čuvati i njegovati. - rekao je.
Iste godine, 2022. Karla Mitrović i Josip zajedno su upisali neverbalni teatar. Sve to su integrirali u Hajp.
Josip Bišćan
- Dodatno smo razvili vještine u pokretu, scenskoj umjetnosti i plesu, koje smo nastavili integrirati u Hajp. S vremenom smo uključili i osječke plesne studije u program Hajpa s ciljem da okupimo i povežemo lokalnu plesnu scenu. Svaki Hajp nosi svoju tematsku notu, a pojedini plesni studiji biraju datume kada preuzimaju večer i kroz nju predstavljaju svoj rad - kroz nastupe, atmosferu i glazbeni identitet. - rekao nam je Josip.
No, prošle godine, povodom Svjetskog dana plesa (29. travnja), rasplesani duo pokrenuo je i svoj mali, neslužbeni plesni festival PLESOS.
- Na terasi Campus Caffea su se svi osječki plesni studiji okupili i zajedno proslavili ples kroz zajedničko druženje i nastupe. - rekao je.
Ove godine, PLESOS je izrastao i produkcijski i sadržajno. Uključivao je 130 plesača iz devet različitih plesnih kolektiva (Đakovo i Osijek) - plesni studiji, plesni klubovi, dječje kazalište, KUD-ovi, športsko-plesne udruge, Akademija i Kulturni centar.
- Osim toga, Hajp je po prvi put zaživio i u klubu Exit na osječkoj Tvrđi, a posebno smo ponosni na to što smo prvi kolektiv koji je doveo drag kulturu u Slavoniju, surađujući s Colindom Evangelistom iz zagrebačkog House of Flamingos. - izjavio je Josip i nadodao kako se nada da će nova Hajp sezona donijeti još više prilika, suradnji i kreativnosti te da će rasti kao slobodan i siguran rasplesani prostor za sve.
Njegova suradnica u projektima i najbolja prijateljica - Karla Mitrović, o Josipu ima samo riječi hvale
- Josip je divna, ustrajna osoba. Fokusiran je pomoći svojoj zajednici u svim mogućim oblicima. Zalaže se za malog čovjeka i ne dopušta da stvari do kojih mu je stalo budu zanemarene. Uz to što je odličan trener i plesač također je i jedan od najboljih prijatelja kojeg itko može imati. Uvijek dostupan i spreman pomoći, ali i otvoren za zabavu i smijeh. - izjavila je za PlusPortal Karla.
Na kraju, kao uvijek, upitali smo ga koja je njegova poruka - svijetu, čitateljima i mladima, a njegov odgovor je savršen za zaključak ovog razgovora.
- Za kraj, želim svima poručiti: zaplešite u kuhinji dok kuhate jutarnju kavu. Pozovite simpatiju na ples u klubu. Usudite se raditi nešto samo za svoju dušu - pročitajte knjigu, pogledajte neki novi film, otiđite u kazalište. Dajte si dozvolu za stvari koje možda ne donose korist, ali hrane srce. Upravo u tim trenucima - u toj slobodi i igri - leži prava ljepota života.
Josip Bišćan
