2559
Prikaza
0
Komentara
POŽEGA - Unatoč tome što sam na faksu učila o povijesti kazališta i drame, često se pitam otkud to sve - gluma, teatar, izvedbene umjetnosti. Što je čovjeka nagnalo da se u tim davnim vremenima tako zaigra s ljudskim bićem i njegovom nutrinom? Neki tamo ljudi se igraju na sceni i izgovaraju rečenice i misli koje je netko tamo izmislio pa napisao i to slušaju, gledaju, tome se smiju ili na to plaču neki ljudi, odnosno publika. Nije li to začudno? Malo je. A svi ti ljudi, i ovi i oni i oni, traže istinu. Tako je i danas. Kazalište je mjesto traganja, propitkivanja i emocionalnog sazrijevanja. - riječi su 22-godišnje glumice, Ružice Maurus.
Bila je članica SKAD-a
Za nešto više od mjesec dana ova mlada i talentirana djevojka napunit će 23 godine. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja živjela je u malom mjestu pored Požege - mnogima poznatom Srednjem Selu. Završila je srednju Glazbenu školu u Požegi što je dobar temelj za bilo kakav studij ili posao. Trenutno pjeva sevdah i imala je do sada nekoliko koncerata u Požegi i Zagrebu uz pratnju Ivana Polića na klaviru.
- Odmah nakon srednje škole upisala sam studij glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Prije samog upisa na akademiju, bila sam članica dramskog studija SKAD (Srednjoškolska kazališna amaterska družina) koju je u početku vodio Dario Hak, a zatim glumica, lutkarica i redateljica Marijana Matoković što je bio izvrstan temelj za daljnje školovanje. Potječem iz velike obitelji, a oni su mi velika podrška u svemu što radim i izuzetno sam im zahvalna na tome, posebno svojim roditeljima. - za SBplus kazala je Ružica Maurus.
Gluma je za nju - poziv
Što je za Ružicu gluma i što je uopće gluma bilo joj je teško reći, no shvatila je da je riječ o pozivu.
- Definitivno se radi o pozivu kao što ljudi dobiju poziv, odnosno, osjećaju sklonost prema mnogim drugim zanimanjima, tako je i ovdje, samo kada je u pitanju bilo koja grana umjetnosti i kada čovjek osjeća ljubav prema tome, to je vrlo intenzivno, nabijeno emocijama, žarom i strašću i ne pristaješ ni na što drugo osim na to što te privlači. - pojasnila je Ružica.
Njezin početak
- Kao klinka sam se nakon svakog pogledanog filma zaključala u kupaonu, gledala u ogledalo i plačući razgovarala sa samom sobom izgovarajući replike koje sam zapamtila gledajući film ili seriju. Sad kad to izgovaram zvuči strašno, ali ja sam to toliko često radila i toliko se zabavljala time! Ali mi nikad nije bilo ni u peti da bih se mogla time baviti. - dodala je Ružica.
Odmalena je bila sklona imitiranju drugih ljudi, to ju je izuzetno zabavljalo, ni sama, kako kaže, ne zna zašto.
- Tijekom jednog mog 'stand up-a' za moju privatnu ekipu moj me prijatelj, učitelj i dirigent Alen Kopunović Legetin upitao: "Zašto ne upišeš glumu?” I tu je sve krenulo. Bila sam već duboko u pripremama za glazbenu pedagogiju ili solo pjevanje, ali od tog dana se sve preokrenulo. Krenula sam na SKAD, odigrala nekoliko predstava i shvatila da je to to. - kazala je ova mlada glumica.
Za nju svaki dan je uspjeh
Budući da je mlada i u fazi studiranja, do sada nije postigla puno, no u budućnosti želi postići to da radi kvalitetno, temeljito, entuzijastično te da širi svoje vidike glede znanja, vještina i mogućnosti.
- S obzirom na cijelu situaciju vezano za koronu odlučila sam ovu godinu uzeti pauzu od faksa, tako da sam se zaposlila u Gradskom kazalištu Požega na čemu sam im izuzetno zahvalna što su mi pružili priliku. Gradsko kazalište Požega radi jako lijepo. Ide uz 'bok' mnogim poznatim kazalištima u Hrvatskoj. Požeško kazalište zastupa jednu čvrstu tradiciju, mnogi veliki glumci su krenuli sa svojom karijerom upravo u našem kazalištu. Unazad pet godina jako je uznapredovalo. Pokrenute su brojne smotre i festivali, odigrane brojne kvalitetne predstave. Ono što me veseli je budućnost, u planu imamo puno projekata za sljedeće kazališne sezone koje će biti pravi hit. Kazalište na čelu s ravnateljicom Valentinom Neferović jedno je od rijetkih koje potiče mlade glumce i umjetnike da se vrate u svoj rodni grad i djeluju u istome. To je zaista velika stvar. - kazala je Ružica.
U Kazalištu je zaposlena kao glumica, voditeljica je dramskog studija SKAD, a okušala se već nekoliko puta u adaptiranju teksta, režiranju i produkciji što na akademiji nije mogla. Radila je adaptaciju teksta i režirala predstavu prema tekstu Hansa Christiana Andersena "Djevojčica sa šibicama” i novopečenu predstavu "Carevo novo ruho” u kojima osim nje, igraju mladi glumci s osječke akademije Matko Trnačić i Anabela Sulić.
- Bilo je to divno iskustvo s predivnim autorskim timom našeg požeškog kazališta, a oni su ravnateljica Valentina Neferović, Marija Matijanić, Ljiljana Rodić, Renato Pok i Goran Krmpotić. Uživancija je raditi predstave s takvim ljudima. Predstave su vrlo popularne i reakcije su pozitivne.- dodala je Maurus.
Gluma je krhka
Situacija za mlade glumce je teška. Sve ih je više, a sve je manje kazališta. Puno je akademija u Hrvatskoj, a na tržištu nema mjesta za sve. Pandemija je još uznapredovala ovu kaotičnu situaciju.
- Broj mjesta za publiku u kazalištima je minimalan, a mnoga kazališta žive od publike. Gledamo li realno, bolje da ne znamo što čeka kulturnu scenu u Hrvatskoj i mlade glumce, odnosno sve umjetnike. Ali! Ponekad ne treba biti realan i valja biti pozitivan, tako da ja ipak vjerujem u to da za sve nas ima mjesta.- kazala je Ružica Maurus.
Kod glume je se najviše dojmilo to što je izuzetno krhka i nepredvidiva, nikad ne zna što je čeka i kako će se nešto dogoditi taj dan. Mora vladati trenutkom, a istovremeno mu se i prepustiti.
- Gluma je hrabrost, moraš ponekad zaroniti u neizvjesnost i imati povjerenje u svoje tijelo i u trenutak. Budućim glumcima, ujedno i sebi, bih poručila da nikad ne odustaju ako to zaista žele, da nikada ne prestanu raditi na sebi i da se raduju životu.- kratko je za kraj našeg razgovora kazala Ružica Maurus.