- Najveći problem s kojim sam se suočio, tijekom pisanja uvodne studije, bila je manjkavost sekundarne literature o Trencku, kako po opsegu tako i po sadržaju. Kao prvo, ta literatura - na moje veliko iznenađenje - nije bila tako opširna kao što sam prvotno mislio. Knjiga Ferde Šišića "Franjo barun Trenk i njegovi panduri. Istoričkarasprava", koja je izašla 1900. u Zagrebu, i danas je glavna znanstvena monografija koja je u cijelosti posvećena tom slavonskom vlastelinu. Jedna druga, koja je posvećena Trencku, je "Barun Franjo Trenk i Slavonski Panduri" i još ju je 1845. objavio Luka Ilić Oriovčanin - rekao je u petak  dr. Alexander Buczynski, priređivač knjige "Memoari baruna Franje Trencka", izašle u izdanju Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.

Knjiga je predstavljena u petak, 15. svibnja u Gradskoj knjižnici povodom Dana grada Slavonskog Broda, a o njoj su govorili pročelnik podružnice dr. Stanko Andrić, prevoditeljica Mica Orban Kljajić te priređivač dr. Alexander Buczynski.

Svojedobno su Trenkovi Memoari, koji su objavljeni na njemačkom jeziku 1745. a potom dopunjeni 1747. i 1748. godine, bili jedno od najčitanijih štiva i, gotovo istodobno, prevedeni su na nizozemski, engleski, francuski i španjolski jezik što potvrđuje koliko je zanimanje vladalo među ondašnjim čitateljstvom. Popularnosti Trenka  nedvojbeno su doprinijeli i novinski tekstovi koji su revno opisivali njegove vojničke uspjehe i ludu hrabrost. Iako mislimo da o Trenku znamo sve ipak nije tako, jer kako vidimo iz uvodne riječi dr.Buczynskog, još uvijek je knjiga Ferde Šišića iz 1900. glavna znanstvena monografija posvećena Trenku.

- Barun Franjo Trenk (1711.-1749.), pustopašni švalerčina i  do ludosti smion vojnik, svijetu je pored svoga imena i avantura, ostavio i dio odjeće kojim se Hrvatska danas diči. Rubac njegovih pandura postao je nezaobilaznim modnim detaljem muškaraca (i žena), a po zemlji odakle su stizali strašni panduri nazvan je  kravata. Ratujući za kraljicu Mariju Tereziju donio joj je niz pobjeda protiv pruskog cara Fridriha II. Život mu je bio buran: žena i četvero djece umrli su mu od kuge, dva puta je osuđivan na smrt, 14 puta je ranjavan, imao je 102 dvoboja, a procjenjuje se da je sa svojih tisuću pandura u bojevima pobio oko 10 tisuća Bavaraca, Prusa i Francuza. Umro je u zatvoru u svojoj 38. godini. I dan danas su u Brodu i Požegi (gdje je imao velika imanja) živa sjećanja na baruna Trencka (otac mu je bio zapovjednik brodske Tvrđave), a u mjestu Trenkovo postoji dvorac njegove obitelji.