SLAVONSKI BROD - Danas je održana tradicionalna slavonskobrodska manifestacija „Bijelo biserje Slavonije" koja je sastavni dio najstarije smotre folklora u Hrvatskoj - Brodskog kola. Počela je u 11 sati povorkom svečano ukrašenih svatovskih zaprega gradskim ulicama, a završila izborom najljepše od njih ukupno dvadeset i pet.

- Pandemija svjetskih razmjera učinila je svoje. Zadovoljstvo je, sreća i čast da smo danas ponovno na prostoru Srednje poljoprivredne škole, nakon što je prošle godine manifestacija morala biti odgođena. Ovo današnje okupljanje potvrda je i svjedočanstvo koliko naš šokački puk živi za ovakva događanja. Ovogodišnje Bijelo biserje uvod je u završnu večer 55. Brodskog kola i nije bilo za očekivati drugačiji odaziv, bolje raspoloženje i kvalitetnije sadržaje. Ovdje danas nazoči 25 predivno uređenih zaprega i ocjenjivačkom sudu neće biti lako donijeti pravu odluku, a da usput nekoga ne povrijede. No, svi koji su došli na ovu manifestaciju su pobjednici. Pobijedila je želja da se prezentiraju običaji Slavonije te da ono što su stari ostavili mlađima nikada ne dođe u pitanje. - kazao je Željko Burazović, pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i poljoprivredu Brodsko-posavske županije, naglasivši kako je županija i ove godine pružila materijalnu, ali i moralnu podršku ovakvim događanjima.

Organizator manifestacije je Konjogojstvena udruga „Slavonija" Slavonski Brod koja okuplja konjogojce i članove od istoka do zapada Brodsko-posavske županije, a pozivnicu na sudjelovanje u ovom događaju dobilo je svih devet konjogojskih udruga registriranih na ovom području.

- Dolazak ovdje smatram moralnom obvezom. Ako neću doći u Slavonski Brod, onda ne trebam ni drugdje više ići. Da nije ovih djevojaka, ne bi ni mene tu bilo. Godine su rekle svoje. Kad treba nešto pripomoći i savjetovati, tu sam, ali one i kočiraju i jašu i kupaju i peru konje... rade sve što treba. Dobro je kad mladi prihvaćaju raditi takvo što, jer inače su mladi ljudi gotovani. No, ovim djevojkama svaka čast, skidam im kapu. Kola su napravljena kada sam ja bio klinjo. To su konja za pokazivanje i fešte, a imam još jedna na kojima treniraju. Kada nam se oštete, vozimo ih u Lužane na popravak. No, i taj zanat izumire jer gospodin koji se time bavi ima više od 80 godina. - kazao je 75-godišnji Antun Tunja Sekulić iz Slavonskog Kobaša koji se boji da konjogojstvo izumire.

Svi sudionici bili su odjeveni u najsvečanije narodne nošnje, a zaprege su okitili peškirima, ponjavama i ostalim ručnim radovima koje su bake tkale i brižno čuvale u škrinjama poput blaga.

- Emocije me vuku radu s konjima. U njih se jednostavno zaljubiš. Ima tu dosta brige, ali kada se navikneš, nije toliko teško. Kola smo okitile bršljanom i napravile smo buketiće cvijeća koje smo također privezale na njih. Kad se spremamo na ovakvu manifestaciju, konje prije svega moramo okupati, počešljamo im grive i repove, a kopita namažemo crnom bojom da budu još ljepši. Naš mentor, gospodin Sekulić, naučio nas je svemu. Taj sport je težak, ali zanimljiv. - kazala je 22-godišnja Marija Pesić koja od 11. godine radi s konjima, a članica konjogojstvene udruge je dvije godine.

Svog je konja od mentora Tunje dobila i prije udaje.

- Kad sam doveo dva divlja pastuha, potomke istog oca iz Zenice, Marija ih je u dva tjedna naučila i jahati i voziti. Obećao sam joj jednog od njih pokloniti za svatove. Ima tome već tri-četiri godine, a ona nikako da se uda. Zato sam joj rekao: „Znaš što, Marijo, neću čekati tvoje svatove. Evo tebi konj pa s njim radi što te volja". To je sad njezin konj, iako se nije udala. - prepričava anegdotu gospodin Sekulić.

Zaprege su uglavnom vukli konji lipicanske pasmine, čiji je uzgoj na području brodske Posavine započeo prije 200 godina, a njegova prisutnost na gospodarstvima bila je dokaz uspješnosti. Danas ih ljudi imaju iz čiste ljubavi ili obiteljske tradicije.

- Usprkos vrućini odlučili smo doći kako bismo uveličali ovaj događaj. Žao mi je što nema više gledatelja. Moja priča s konjima je sljedeća. Dvanaest godina živio sam u Brodu i onda sam se vratio u Šumeće, kupio kuću i, uz to, prvo što sam učinio jest kupovina konja. Svakodnevno radim s njima. Kod kuće sada imam ždrijebe staro devet dana. Djed je držao đakovačke konje, valjda sam s njim progutao dlaku i tako je ta ljubav krenula. Kola, nažalost, nisu naslijeđena, kupio sam ih u Vrpolju. Napravljena su 1957. godine. - kazao je 35-godišnji Andrija iz Šumeća.

Neke su obitelji danas udružile snage i nastupile u punom 'sastavu'.

- Danas sam zbog djece ovdje. One imaju volju i želju, nikad nisu bile na Brodskom kolu. Sa mnom su u pratnji moje dvije kćeri i još dvije mog kolege. Ukrašavanje kola starih pola stoljeća sinoć je trajalo oko dva sata. Ako imate ljubav, nije teško uzgajati konje, ali velika je to obveza i iza svega stoji puno rada. Cure kažu da će preuzeti tradiciju, svaki dan kada nas nema kod kuće, one tjeraju konje i brinu o njima. - kazao je Damir Đaković iz Babine Grede.

Tatine riječi potvrdila je i najmlađa mezimica.

- Volim što tata ima konje. Svaki dan stariju sestru pitam smijem li jahati jer mi je to zanimljivo. Ne znam što bih drugo radila, nego jahala. Teško mi je raditi oko njih, ali okupam ih i sredim i onda ih idemo zajedno tjerati. - kazala je desetogodišnja Ana Đaković.

Prvo mjesto u izboru najljepših zaprega odnijela je ona Marka Vrtarića, na drugom je završila zaprega Franje Grege, a na trećem Ive Maroševića. Mišljenje publike bilo je nešto drugačije pa su prvu nagradu dodijelili Mihaelu Tandariću, drugu Josipu Đambiću, a treću Miljenku Devčiću. Za najatraktivniju zapregu izabrana je upravo ona Marije Pesić, za najraspjevaniju ona Adama Svirčevića, a za najupareniju Tomislava Ivića.