SLAVONSKI BROD - Svaki od ovih radova jednako mi je drag i važan. Za svaki znam kako je nastajao, koju sam glazbu slušao, pamtim detalje vezane uz njegov nastanak. Sjetim se svega vezanog uz svaku sliku i sve je to jedna velika emocija - kazao je Eugen Varzić, koje je nakon više od desetljeća sinoć ponovno izlagao u Slavonskom Brodu, gradu u kojem je proveo djetinjstvo i mladost, za koji ga vežu brojne uspomene i koji će, kako je sam sinoć istaknuo, u njegovom životu imati uvijek posebno mjesto.

"Ono što on radi jeste da slika portrete stvarnih osoba, ali on ne slika njihov karakter nego utkiva slojeve i slojeve vlastitog karaktera kao čovjeka i kao umjetnik i onda osoba koju naslika često kada vidi portret, iako vide tu fizičku sličnost, osjećaju da to zapravo nisu one nego da je to jedno posve nova osoba."

Da Eugen ima posebno mjesto kod brodske likovne publike dokaz je i sinoć puna dvorana likovnog salona Becić, u kojem je izloženo ukupno 19 njegovih radova u sklopu putujuće izložbe nazvane Ludus.

- Izložba je rezultat međumuzejske suradnje Muzeja Đakovštine, Muzeja grada Pakraca i Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda. U međuvremenu se proširila i na druge prostore pa je između Đakova i Broda postavljena i viđena u Zagrebu i u Šibeniku, a nakon Broda ide u Motovun te u studenom u Pakrac - kazala je Romana Tekić, ravnateljica Galerije umjetnina Slavonski Brod, kazavši kako je uvijek veliko zadovoljstvo na ovakav način podržavati rad umjetnika zavičajnika, što Eugen, svojim djetinjstvom i mladošću jeste.

Ukupno 19 izloženih radova do sada je najveći broj izloženih Eugenovih djela u sklopu putujuće izložbe. Riječ je uglavnom o portretima. - Ono što on radi jeste da slika portrete stvarnih osoba. Pri tome on ne slika njihov karakter nego utkiva slojeve i slojeve vlastitog karaktera kao čovjeka i kao umjetnika, nekakvih svojih želja, frustracija... Na kraju osoba koju naslika često, kada vidi portret, uočava fizičku sličnost, ali pri tome osjećaju da to zapravo nisu one nego jedna posve nova osoba. - kazala je o djelima Eugena Varzića, Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Autor o motivima svojih slika kaže kako je često slikao ljude koji su se sami nudili da budu 'modeli'. No, od toga je odustao. - Lakše je slikati one koje ne poznam. Ovdje su dvije slike na kojima su cimerice moje kćeri s kojima studira u Puli. I kod njih sam bio slobodan, bile su zadovoljne, ali kad slikate stariju generaciju onda se uvijek traži nekakav retuš lica, sijedih, što god. Ima svakakvih reakcija, i zato više ne radim s onima koji mi se nude. Jednostavno najbolje  je kad me se pusti da radim i da ide svojim tijekom jer onda ta slika ima svoj život - istaknuo je Eugen čije su slike, za koje su pozirale cimerice njegove kćeri, u Brodu po prvi puta izložene. Riječ je o slikama naziva 'Bosna' i 'Srbija', a cjelina će biti zaokružena radom koji će nositi naziv 'Hrvatska'.

- On je veliki radnik i od izložbe do izložbe se postav mijenja što zbog prostora u kojem se izlaže, ali i zbog novih radova koji nastaju. Tako smo u Zagrebu imali tri nova rada, ovdje u Brodu posve dva nova rada, a kako završavamo u Pakracu, sasvim sigurno će i tamo biti neki novi radovi - istaknula je Sonja Švec Španjol.

Iako prilično realistični portreti oni u sebi, istaknuto je sinoć, nose i dublju poruku, slojevitost koja se razotkriva i iščitava svakim novim gledanjem. Isto kao i autoportreti. U Brodu su izložena dva autoportreta, od kojih jedan 'donosi' lice pod krvavom 'šahovnicom' iz kojeg izvire krik 'bola i razočaranje ljudi koji odlaze', kako piše u predgovoru kataloga izložbe Ludus. Taj je autoportret, istaknuto je, ujedno i kritika sustava.

- Ja se tako dobro osjećam dok stvaram ove slike, dok istražujem. Nedavno mi je u Šibeniku postavljeno pitanje zašto radim ovako kad imamo fotoaparate. Ja sam rekao, zašto ne? Ispred sebe stavljam zadatke u kojima uživam, koje volim. Ključno je to da je u današnjem svijetu ova vrsta slikarstva možda malo protiv vremena u smislu toga da je vrijeme brzo i traži brza rješenja. Puno ljudi me pita koliko mi treba vremena za naslikati sliku. Treba mi pet i 55 godina, jer vještina je nešto što se stekne, tehnika se nauči i kad se te dvije stvari spoje stvari idu naprijed. Koliko radim pojedino djelo ovisi isključivo o tome da li me neka slika povuče ili me davi i gnjavi i onda ih u pravilu napuštam - govori Eugen dodajući kako nije odustao od pejzaža koje i dalje stvara i koji su svojevrsni 'reset' kad se, kako je istaknuo, 'uguši ovim drugim'.

- Eugena pratim već nekoliko godina i jako mi je drago da je on ove godine, kada smo se odlučili na ovu putujuću izložbu, zaista doživio afirmaciju ne samo u zemlji nego i u inozemstvu. Recimo od prošle godine kada je otišao u Španjolsku i učio od najvećih španjolskih majstora nekako je došlo do jednog prijeloma u njegovom načinu rada jer je u potpunosti svladao taj tehnički segment oblikovanja same forme i došao do jedne slobode forme koju smo i stavili u naziv izložbe – Ludus. Kada je sve tehnički svladano i kada se možete poigrati istraživati sadržaj i otići puno dublje - naglasila je Švec Španjol, najavljujući kako je potvrđeno da će putujuća izložba biti nastavljena i iduće godine. 

Ovu u Slavonskom Brodu možete pogledati do 4. rujna.

- U najmanju ruku ako ove slike jednoga dana ne dožive neku sudbinu mojoj djeci će ostati jedno lijepo naslijeđe i ja se nadam da su oni tako odgajani da će znati to cijeniti - zaključio je Eugen, a mi, na osnovu viđenog, ne sumnjamo da će uz njegovu djecu radove nastaviti cijeniti i likovna publika, kako ona u zemlji tako i ona u inozemstvu. S tim da su Brođani sinoć od Eugena dobili jednu važnu poruku za koju vjerujemo da će je znati iskoristiti na pravi način. Naime, ovaj slikar, koji se rodio u Đakovu, ali se osjeća Brođaninom i kojega za Brod vežu brojne uspomene kojih se rado sjeća, ponudio je ovome gradu i njegovom 'kulturnom svijetu' suradnju i pomoć sa željom da, ukoliko bude za to zanimanja, svojim poznanstvima i radom doprinese kulturnoj sceni grada na Savi. Zanimanje svakako ne bi trebalo izostati.