Povodom 120. godišnjice rođenja i 50. godišnjice smrti Ivana Domca - u Gradskom muzeju Nova Gradiška otvorena je izložba koja kroz akvarele, crteže i intimne motive podsjeća na tišinu i intimni slavonski krajolik.
NOVA GRADIŠKA - U Gradskom muzeju Nova Gradiška 16. prosinca 2025. godine svečano je otvorena izložba „Ivan Domac - zapisi iz Slavonije” povodom 120. godišnjice rođenja i 50. godišnjice smrti ovog hrvatskog slikara.
Izložba je rezultat suradnje triju muzejskih institucija slavonskih gradova s kojima je Ivan Domac bio snažno povezan tijekom svoga životnog i profesionalnog puta: Muzeja Brodskog Posavlja, Gradskog muzeja Nova Gradiška i Gradskog muzeja Vinkovci.
Tom je prigodom predstavljen izbor radova iz Zbirke Ivana Domca Gradskog muzeja Vinkovci, najopsežnije zbirke umjetnina ovog autora koja broji 502 rada, a u vinkovački je muzej dospjela 1978. godine kao obiteljska ostavština.
Prisutne je pozdravila ravnateljica Gradskog muzeja Nova Gradiška Jelena Kovre, dok su o Domčevu stvaralaštvu govorili Danijela Ljubičić Mitrović (Muzej Brodskog Posavlja) i Miroslav Pišonić (Gradski muzej Nova Gradiška). Otvorenju je nazočio i Zoran Šimunović, umjetnik i voditelj galerije pri Gradskom muzeju Vinkovci.
Izložbu je u ime Grada svečano otvorio gradski vijećnik Bojan Bokan.
Domac - od gimnazijskih izložbi do povlačenja u manje sredine
Govoreći o Domčevim početcima, Danijela Ljubičić Mitrović istaknula je kako je Ivan Domac već od najranije mladosti bio vezan uz slikarstvo.
- Otac mu je bio amaterski slikar i učitelj Luka Domac, a Ivan je djetinjstvo provodio u očevu ateljeu. Već tada bio je predodređen za umjetnički poziv. S nepunih 15 godina pohađao je Kraljevsku realnu gimnaziju u Brodu na Savi, kao pripadnik prve generacije maturanata brodske „realke” - kazala je Ljubičić Mitrović.
Domčev talent prepoznao je učitelj risanja, akademski slikar Jerolim Miše, koji mu je još u gimnazijskim danima priredio dvije ozbiljne izložbe učeničkih radova. Upravo je ta mentorska podrška bila, istaknula je, bila presudna za upis na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Iako mu je profesor
Vladimir Becić bio neosporni uzor i podrška, Domac se likovno približio
Marinu Tartagliji,
čiji se senzibilitet osobito prepoznaje u Domčevim akvarelima i crtežu koji prožima njegove kompozicije.
Već 1932. godine Domac ulazi u povijest hrvatskog slikarstva sudjelovanjem na Desetoj izložbi hrvatske umjetnosti s grupom Hrvatski umjetnici, izlažući zajedno sa svojim profesorima Becićem i Babićem.
Novogradiški putopisi Ivana Domca kao podsjetnik za život u prisutnosti
U Novoj Gradiški Domac radi kao profesor likovnog odgoja u Gimnaziji. Vrijeme je to „povlačenja„ iz velikog centra, istaknuo je Miroslav Pišonić, kada Domac živi i stvara u manjim sredinama.
- Najčešće akvarelom i u zagasitim tonovima slika krajolike iz ciklusa Slavča (1940 - 1945.) s motivima okolice Nove Gradiške poput Cernika i Rešetara, zatim mrtve prirode (osobito voće i cvijeće, kao i figuralne kompozicije u interijerima. - opisuje Pišonić.
Ugledni povjesničari umjetnosti Grgo Gamulin i Matko Peić svrstali su Domca među slikare intimizma, čiji radovi odišu povlačenjem u sigurnost interijera, bliskošću ljudi i tihim krajolicima. Pišonić je pritom otvorio pitanje postojanja suvremenog intimizma u današnjem ubrzanom vremenu u kojem, kako kaže, „ni za što i ni za koga nemamo vremena“.
- Koliko danas imamo strpljenja približiti se drugima, ali i sebi? Domčeve slike mogu nam biti putokaz prema vlastitoj intimi, no to od nas traži vrijeme, prisutnost i djelovanje te neminovno povlačenje iz buke i stalne žiže događanja. - zaključio je.
Izložba je prvi put predstavljena u Muzeju Brodskog Posavlja u studenome 2025. godine, a nakon Nove Gradiške bit će otvorena i u Vinkovcima.
