SLAVONSKI BROD - U subotu, 27. veljače, točno u podne, u slavonskobrodskoj
Galeriji Ružić otvorena je izložba „Podovi", akademske slikarice Mirjane
Marović.
Motivi podova pet veličanstvenih venecijanskih crkava
Mirjanu Marović toliko su impresionirali da je nakon više od dva desetljeća prema
svojim skicama i opisima odlučila uspomenu oživjeti na svojim platnima.
Ravnateljica Galerije umjetnina Grada Slavonskog Broda
odlučila je to oživotvorenje predstaviti široj publici.
- Mirjana Marović je zagrebačko-splitska umjetnica. Naime,
rođenjem je Splićanka, ali u Zagrebu živi već duže od 15 godina. Kći je
poznatog hrvatskog književnika Tončija Petrasova Marovića. Ciklus njezinih
radova kojeg smo izložili iznimno je zanimljiv. To su slike koje svjedoče o
bogatoj kulturno-povijesnoj baštini venecijanskih crkava, a s druge strane,
zanimljiva je geometrijska i koloristička igra u kojoj se očituje Mirjana
Marović kao slikarica. S obzirom na to da je Mirjana, nakon Akademije, radila
kao konzervatorica, a potom je postala i nastavnica Likovne kulture, ovim
ciklusom spojila je te svoje tri životne ljubavi. Ovo su Mirjanine varijacije i
interpretacije podova. Izložba se sastoji od tridesetak slika akrila na platnu.
U postavu smo se vodili tonskom ujednačenošću panoa. Mirjana ima nizove slika
koje naziva San Marco plavi, zeleni ili ružičasti, tako da nam je tonska
uravnoteženost bila vodilja. - kazala je ravnateljica Galerije umjetnina, Romana
Tekić.
Neraskidiva veza s Brankom Ružićem
Mirjana Marović posebno je bila dirnuta jer izlaže u
Galeriji koja nosi Ružićevo ime. Nije krila obiteljsku povezanost s velikim
umjetnikom.
- Ovom izložbom zahvaljujem profesoru Branku Ružiću na svemu
što je napravio za moga oca i za mene. Ova izložba bila je moja životna želja.
Danas sam je ostvarila i jako sam sretna i ponosna. Kada sam bila djevojčica od
nepune tri godine, otac Tonči kupio mi je boje i naučio me crtati i slikati.
Kako sam odmah pokazala talent, dječje crteže otac je pokazao svom prijatelju,
profesoru Ružiću. On je bio toliko oduševljen da je crteže odnio na Akademiju
likovnih umjetnosti u Zagrebu i pokazao ih svojim studentima. Tako su moji
crteži stigli na Akademiju prije mene, ranih sedamdesetih, a ja sam tamo stigla
1986., kada sam položila prijamni na nastavničkom odjelu. Osim toga, profesor
Ružić je 1975. godine predložio Školskoj knjizi neka objavi knjigu mojeg oca „Ča
triba govoriti" sa očevim pjesmama za djecu na čakavštini, ilustriranu mojim
crtežima. - otkrila je dio obiteljske povijesti i povezanosti s Brankom Ružićem
umjetnica Mirjana Marović.
Stoga je i svoju životnu misiju preuzela od Ružića. Želja
joj je i dalje prenositi znanje i ljubav prema umjetnosti na djecu. Šesnaest
godina radi u nastavi pa to, primarno, čini sa svojim učenicima, u Osnovnoj
školi „Dugave".
'Kroz umjetnost, djeca uče osjećaj za lijepo i dobro, preciznost i strpljenje'
- Jako je važno odgajati kod djece pažnju. Neće svi oni biti
slikari, kipari, grafičari, no treba njegovati osjećaj za lijepo, dobro,
preciznost, strpljenje, dugotrajan i mukotrpan rad i trud. U stvaranju ima
velike žrtve, ništa se ne događa preko noći. Svaka slika ili učenički likovni
rad traje. Kroz dva školska sata od njih zahtijevam da idu do kraja, da dovrše
svoje djelo. To je moj način. Djeca ga rado i lijepo prihvaćaju, rado idu sa
mnom na terensku nastavu jer se djela najbolje doživljavaju uživo i izravno. Prije
pandemije, u četrnaest godina, djecu sam odvela na šezdeset terenskih nastava
diljem Hrvatske. Išli smo u razne gradove, po muzejima, parkovima prirode, sve
kako bismo neposredno doživjeli prostor i umjetnost. - otkriva Marović.
Neobičan fokus njezina interesa - podovi venecijanskih
crkava - rodio se tijekom studijskog boravka u Italiji devedesetih godina.
- Sve se temelji na skicama uživo. Na licu mjesta, u pet
venecijanskih crkava, bilježila sam ono što vidim. Iako su oltarne pale - koje
su bile predmet mog magistarskog rada - na visini, ja sam se oduševila
podovima. Ti mramorni geometrijski podovi na mene su ostavili takav trag da sam
ih skicirala i naknadno 2012. sam započela ovaj ciklus. Forma i motiv tih
složenih geometrijskih struktura su zaista takvi, to je izvorno popločanje baroknih
i renesansnih podova, ali su boje sasvim moje. Meni je boja u slikarstvu
najvažnija. Bez obzira na to je li u geometrijskoj formi, figuraciji ili
apstrakciji. - pojasnila je slikarica Mirjana Marović.
U Slavonskom Brodu nastavljaju s pripremom izložbi - pandemiji u inat
Umjetnica je otkrila i kako se rodila suradnja sa Slavonskim
Brodom koji ju je, kako kaže, oduševio svojom dobrodošlicom.
- Posljednji naš izlet sa šestim razredima bio je upravo u
Slavonski Brod. Tako je sve i počelo. Upoznala sam gospođu Romanu Tekić,
pokazala joj svoje kataloge, a ona je odabrala ovaj ciklus. Baš za ovu izložbu
naslikala sam četrnaest novih djela tijekom lockdown-a prošlog proljeća. Bila
je to teška situacija, početak pandemije, a ja sam samo znala da moram slikati
za izložbu u Slavonskom Brodu. - kazala je Marović.
Subotnje otvorenje ove izložbe s posebnom pozadinskom pričom, bilo je prilika za najavu nastavka
proljetne sezone u galerijskim prostorima.
- U travnju slijedi izložba u sklopu manifestacije „U
svijetu bajki I. B. Mažuranić". Potom u svibnju, za Dan Grada, otvaramo izložbu Zorana Šimunovića koju smo radili u međumuzejskoj suradnji s Modernom galerijom
iz Zagreba i Galerijom „Sikirica" iz Sinja. - otkrila je ravnateljica Tekić.
Online verziju izložbe „Podovi" moguće je naći Youtube
kanalu, Facebook i web stranici Galerije u čijem prostoru ostaje otvorena do
20. ožujka.
Biografija umjetnice
Mirjana Marović rođena je 1967. godine u Splitu. Diplomirala
je na Nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1993. godine.
Bila je stipendistica Peggy Guggenheim Collection u Veneciji 1996. godine.
Magistrirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine s temom Djela Palme Mlađega u Hrvatskoj i
njihovo restauriranje. Radila je kao konzervatorica za pokretna kulturna dobra
u Ministarstvu kulture, Konzervatorskom odjelu u Splitu od 2001. do 2005.
godine. Od 2005. godine do danas radi kao profesorica likovne kulture u I. OŠ
Dugave u Zagrebu. Ilustrirala je crtežima dvije knjige svojega oca, klasika
hrvatske književnosti, Tonča Petrasova Marovića: Ča triba govorit, Školska
knjiga, Zagreb 1972. i Job u bolnici, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb
1992. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika iz Splita od 1995. godine i
Udruge hrvatskih učitelja likovne izobrazbe iz Zagreba od 2007. godine.
