"Cimitatus Pozega" se u službenim spisima spominje 13. siječnja 2025. godine kada je Kralj vitezovima Templarima dodijelio županijski posjed, a grad Požega se spominje 1227. godine prilikom darivanja gradskih posjeda biskupu iz Mađarske.
POŽEGA - Iako je područje naseljeno već oko osam tisuća godina, povijest Požeštine je ‘opipljiva’ za vrijeme Rimskog carstva, kada se nazivala ‘Vallis Aurea’ ili ‘Zlatna Dolina’. Omeđena slavonskim gorskim prstenom, Požega i Požeština se zaista doimala kao da je od zlata. Slavenska i hrvatska plemena bavila su se djelatnostima prema kojima je i Požega dobila ime. Rude su se morale ‘žesti', a to je opasan čin zagrijavanja kamena do visokih temperatura koje su se onda naglo morale rashladiti u potoku.
Požeška županija je kroz srednji vijek imala iznimno važnu bogatu, trgovačku i obrtničku lokaciju na ruti prema Svetoj Zemlji pa su baš zbog kulturne i gospodarske lokacije, dvor u Požegi imali i najtajnovitiji vitezovi - Templari - koji kao dobrotvorna udruga i danas djeluju u gradu. “Cimitatus Pozega” ili Požeška županija se u službenim spisima prvi put spominje u vrijeme Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva - 13. siječnja 1210. godine kada je Kralj Andrija II. Arapović je vitezovima Templarima dodijelio županijski posjed.
Grad Požega se prvi put spominje 1227. godine kao ‘Castrum de Posega’ prilikom darivanja gradskih posjeda biskupu iz Kaloče u Mađarskoj. Velebna utvrda se nalazila kod današnjeg gradskog parka i Strossmayerovog šetališta, a vlasnici su se prezivali “od Požege”. Građani Požege su, prema spisima, uživali povlastice Slobodnog kraljevskog grada, a grad je bio i službena kraljičina rezidencija neovisna od banske i županijske vlasti.
Donošenjem novog zakona i uspostave hrvatske države u prosincu 1992. godine dogodila se i najnovija obnova županija. Ponovno osnivanje županija u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj uslijedio je 1993. godine, te se kao Dan Požeško-slavonske županije proslavlja 14. travnja u spomen na konstituirajuću sjednicu Županijske skupštine.
