POŽEGA - Stari grad Požege, smješten na uzvišenju iznad grada, ima duboke povijesne korijene koji sežu do ranog 13. stoljeća, kada se prvi put spominje kao "castrum de Posega" 1227. godine u dokumentu pape Honorija III. Ovaj dokument potvrđuje darovnicu kralja Andrije II., čime Požega i njena dobra postaju vlasništvo kaločkog nadbiskupa Ugrina. U ranom srednjem vijeku, tvrđom su upravljali kastelani, a boravile su i ugarske kraljice Marija, Elizabeta i Tomassina Morosini.

Tijekom 150 godina turske vladavine, koja je započela 1537. godine, tvrđa postaje vojni garnizon s turskim pašama i begovima. Dolaskom austrijske vlasti krajem 17. stoljeća, tvrđa prelazi pod upravu carske komore, koja održava vojnu posadu sve do 1745. godine, kada Požeška županija preuzima upravu nad njom. Carica Marija Terezija zadržava tvrđu iz strateških razloga, ali nakon nekoliko neuspješnih obnova, biskup Josip Galiuffo odriče se prava na nju, prepuštajući ju Požegi 1776. godine.

Početkom 19. stoljeća, tvrđa postaje opasna za obližnje kuće i crkvu sv. Terezije te Gradsko poglavarstvo 1816. godine donosi odluku kojom dopušta mještanima korištenje kamenih blokova za gradnju. Brži nestanak ruševina donosi veliki požar 1842. godine, a 1877. godine brijeg Starog grada postaje uređeno šetalište nazvano Strossmayerovo. Na vrhu brijega, 1926. godine, podignut je Milenijski spomenik u čast tisućljetne obljetnice hrvatske državnosti, dok se dio dokumentacije i spomenika danas čuva u Gradskom muzeju.

Tvrđa Požege, koja je pripadala srednjovjekovnoj obrambenoj arhitekturi, odigrala je važnu vojnu ulogu tijekom stoljeća. U njenim prostorijama bile su smještene vojne jedinice, a posebna zgrada služila je kao garnizonska straža. Unutrašnjost tvrđe bila je osvijetljena fenjerima, a prostorije zaključane. Brojna posada od pedesetak vojnika nadzirala je tvrđu danonoćno. No, do kraja 18. stoljeća, vojska se povlači zbog lošeg stanja tvrđe, čiji su zidovi sve više propadali.

U drugoj polovici 19. stoljeća materijal tvrđe upotrebljava se za gradnju okolnih kuća, a prostor oko nje postaje sve popularniji kao šetalište. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, na Starom gradu svira Gradska glazba, pružajući dodatni kulturni sadržaj mještanima. Zbog stalnog propadanja, 1926. godine povjerenik Vlade, akademski slikar Tomislav Krizman, odlučuje ukloniti ostatke tvrđe kako bi se postavio Milenijski spomenik.

Danas je Stari grad Požege uređeni park i šetalište. Iako su sačuvani samo dijelovi zidova i bastiona na brežuljku, oni i dalje podsjećaju na obrambeno zdanje koje je stoljećima čuvalo grad.