AP/SBplus
228
Prikaza
0
Komentara
ĐAKOVO - Na ovogodišnjim Đakovačkim vezovima, članica KUD-a Odvorci i reporterka portala odvorci.hr, Katarina Janković iz Jakačine Male, sudjelovala je na izboru za najbolje nošeno narodno ruho Slavonije, Baranje i Srijema. Kako kaže, za nju je to bilo posebno i nezaboravno iskustvo jer s ponosom nosi narodne nošnje te njeguje baštinu svoga kraja. Uz uzbuđenje, osjećala je veliku odgovornost i ponos što predstavlja kako KUD, tako i cijelu odvoračku zajednicu.
No, sudjelovanje na izboru uključuje puno više od oblačenja na dan događaja. Iako ovaj put nije zauzela prvo mjesto, Katarina je predstavila Odvorce i zasjala na izboru, a u nastavku portalu odvorci.hr opisuje što sve takvi izbori uključuju, pogotovo na prestižnoj manifestaciji s dugom tradicijom poput Đakovačkih vezova.
Izbor za najbolje nošeno narodno ruho Slavonije, Baranje i Srijema odvija se još od prvih Đakovačkih vezova davne 1967. godine. Cilj je predstavljanje najreprezentativnijih primjeraka narodnih nošnji i očuvanja tradicijskog tekstilnog rukotvorstva na području Slavonije, Baranje i Srijema.
Natjecatelji u tri kategorije - djevojka, snaša i momak - prvo razgovaraju sa stručnim žirijem, a zatim se, u okviru završnog programa, predstavljaju na glavnoj pozornici.
Pri izboru najbolje nošenog ruha važna su vremenska i stilska usklađenost narodne nošnje. Od obuće, češljanja, pokrivala za glavu, pa sve do rekvizita i dodataka. Računa se i ukupna prezentacija i dojam kojeg natjecatelj ostavlja, kao i poznavanje narodne nošnje u koju je natjecatelj odjeven te kontekstualizacija narodne nošnje u period ili prigodu za koju je narodna nošnja nošena, navodi se na webu manifestacije.
Katarini su pripreme su krenule tjednima prije samog izbora kako bi svaki detalj bio na svom mjestu.
– Imala sam dva probna spremanja, a između njih neprestano peglanje, štirkanje i pažljivo slaganje svakog sloja, uz vanjske temperature i do 36 °C – ističe Katarina portalu odvorci.hr.
U ranim jutarnjim satima na dan izbora, 6. srpnja, sve je bilo spremno. Sjećam se kako sam stajala pred ogledalom i osjećala ponos. Znala sam da svaki dio nošnje koju nosim priča priču o ženama koje su je nekada s ponosom odijevale. Taj trenutak za mene nije bio samo natjecanje, nego način da pokažem koliko cijenim i poštujem tradiciju koju su nam one ostavile.
Sve na čemu smo tjednima radili, sada smo u potpunosti ujedinili i stavili završne dodire na viziju kojom prikazujemo kako se odijevalo isključivo za misna slavlja, velike blagdane i kirvajske mise.
Frizuru mi je rano ujutro napravila Marija Rubilović. Sa svake strane glave imala sam šest cokni ukrašenih smiljem uz staračku kiku upletenu od prave kose s cvijećem. Nosila sam šotesnu rubinu potkititu necom. Na rubinu su prišiveni molovani redovi i podveza. Na redovima su grozdovi molovani zlatnom bojom. Ispod rubine sam imala jedna šlingana krilca, četiri uštirkana šlingana unteroka i šlingani gornjac. Na rubini je bio fertun staračke svile na ganir, ukrašen čipkom.
Gore sam nosila oplećak širokih rukava od šotesa na koje su prišiveni molovani redovi. Rukavi su potkititi necom i povezani narančastom pantljikom. Preko oplećka mi je bio 'odboden' plišeni crni kalutak na ganir. Kalutak je vezen zlatom preko kartona ograđivan žicom i ukrašen pulicama. Na nogama sam nosila bijele čarape i crne sandale, a na rukama crvene vunene šticne. U ušima sam imala prave male dukate. Oko vrata sam nosila dukate povezane u grozd i biser. Dukati su povezani na crnom sometu. Imala sam 41 malih dukata i 15 velikih. U ruci sam nosila šareni ćilimak s ulaganim ružama.
Također sam nosila dodatnu robu, jer prema priči o nošnji koju nosim, poslije mise u župi ostajem kod rodbine na kirvaju. Od robe sam nosila crnu suknju, fertun na ganir, oplećak uskih rukava i kalutak. Robu sam umotala umotana u štofenu maramu.
Svaki komad nosi svoju priču, svaki ušiveni red podsjetnik je na generacije žena koje su ovu odjeću stvarale i nosile s ponosom.
Uz zahvalu mojoj obitelji, susjedima i dragim KUD-ovcima, najposebniju zahvalu dugujem Josipu Andriću, voditelju KUD-a Odvorci. Njegovo strpljenje, znanje i podrška učinili su da se osjećam sigurno u svakom trenutku. Bio je uz mene u svakom detalju pripreme i pravi oslonac kroz cijeli proces. Zajedništvo našeg društva osjećalo se u svakom koraku, pišu odvorci.hr.
Bez obzira na rezultat, za mene je ovo bilo jedno od najposebnijih iskustava u životu. Naučila sam, rasla, upoznala divne ljude i još dublje osjetila što znači biti dio živuće tradicije. Naša baština nije zaboravljena - ona živi kroz nas i svaki korak koji činimo u njezinu očuvanju.