- Bio je skroman čovjek, bez lažne veličine, a ipak je uspio postići mnogo iako nikada nije bio dovoljno poznat široj javnosti. Nadamo se da će ovi memoari privući veću pozornost i da će se njegovo ime puno više vezati uz povijest umjetnosti, ali i lokalnu povijest. - podijelila je za PlusPortal jedna od urednica knjige memoara Ive Kerdića, dr. sc. Jasenka Ferber Bogdan.
NOVA GRADIŠKA - U Gradskom muzeju Nova Gradiška 19. svibnja 2026. u sklopu trodnevnog obilježavanja Međunarodnog dana muzeja (18. svibnja) predstavljeni su memoari utemeljitelja hrvatskog modernog medaljarstva, akademskog kipara Ive Kerdića (1881. – 1953.), pod naslovom „Moj život i uspomene”.
Prisutne je pozdravila ravnateljica Gradskog muzeja Nova Gradiška Jelena Kovre, a prigodnim riječima obratio se i voditelj Galerijskog odjela Miroslav Pišonić.
Međunarodni dan muzeja obi
lježava se od 1977. godine, a ovogodišnja tema - „Muzeji ujedinjuju podijeljeni svijet” naglašava ulogu muzeja kao mjesta dijaloga i pomirenja u vremenu kada su razlike među ljudima sve izraženije, poručili su iz Gradskog muzeja Nova Gradiška.
Muzej se ovoj temi pridružio sadržajima koji, kako kažu, potiču uočavanje razlika, njihovo razumijevanje, a naposljetku i prihvaćanje te će u tom kontekstu predstavljanje knjige memoara Ive Kerdića pokazati kako svaki kvalitetno proveden pothvat zahtijeva multidisciplinarnu suradnju.
Memoari su objavljeni u izdanju Arhiva za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a urednički ga potpisuju dr. sc. Darija Alujević, Andreja Der-Hazarijan Vukić i dr. sc. Jasenka Ferber Bogdan, dok je za grafičko oblikovanje zaslužna Sanja Bachrach-Krištofić.
Izvorni tekst rukopisa čine zapisi u četiri bilježnice koji se još od pedesetih godina čuvaju u Arhivu za likovne umjetnosti. Prema riječima Jasenke Ferber Bogdan, upraviteljice Arhiva za likovne umjetnosti i jedne od urednica knjige memoara, tekst je dopunjen brojnim bilješkama te arhivskim i recentnim fotografijama koje stavljaju u kontekst opisane događaje i osobe.
Budući da je Kerdić rođeni Davorac, njegovi radovi čuvaju se i u Gradskom muzeju Nova Gradiška koji je za potrebe ove knjige ustupio i dio vlastite građe.
Predstavljanje memoara bilo je i prilika za posjet njegovu rodnom Davoru koji je na urednice ostavio poseban dojam.
- To nam je iskustvo bilo divno jer smo se emotivno povezale preko tih bilježnica. On u memoarima nije obradio samo svoju dugogodišnju karijeru, nego su tu i vrlo intimni zapisi, a sve počinje njegovim djetinjstvom u Davoru. Zato nas je posebno dirnulo što smo napokon došle na mjesto na kojem su i njegovi zapisi započeli. - podijelila je Ferber Bogdan.
U nastavku razgovora s Ferber Bogdan doznajemo i kako je Kerdić bio utjecajan umjetnik, premda je s vremenom pomalo pao u zaborav iz niza razloga.
- Bio je vrstan majstor lijevanja, zanat koji je usavršio još tijekom školovanja u Beču. Međutim, kako je Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu ulazila u nova razdoblja, dolazak Ivana Meštrovića kao dominantne umjetničke figure doveo je do toga da su drugi profesori, pa tako i Kerdić, ostali u njegovoj sjeni. Time je izgubio dio početnog utjecaja koji je imao, iako je cijelo vrijeme ostao važna figura umjetničkog života. Uz rad u lijevaonici odgojio je brojne kipare te surađivao s mnogim hrvatskim, austrijskim i drugim umjetnicima.
Njegov životni put, kaže Ferber Bogdan, posebno je dojmljiv, gotovo filmski.
- Iz malog Davora, uz pomoć jednog zagrebačkog trgovca drvom, uspio je doći u Zagreb, upisati Obrtnu školu, a potom samostalno krenuti „trbuhom za kruhom“ najprije u Budimpeštu, zatim u Beč. Ondje je krenuo od najnižeg bravarskog posla i vlastitim trudom, gotovo bez ičije pomoći osim one početne, dogurao do profesorskog mjesta na Likovnoj akademiji u Zagrebu.
Potvrdila nam je i kako mu je rodni Davor ostao trajna inspiracija i važna poveznica u životu i radu. Iako ga je životni put odveo u Zagreb, Budimpeštu i Beč, nikada nije prekidao vezu s krajem iz kojeg je potekao.
- Apsolutno je ostao vjeran svom rodnom Davoru. Upravo je ondje počeo slikati, a kasnije je ostavio trag i u društvenom i političkom životu kraja. Bio je blizak Hrvatskoj seljačkoj stranci odnosno Vladku Mačeku. Kada su tridesetih godina velike poplave pogodile Crnac polje kod Davora, svojim je zauzimanjem, pa i vezama s Mačekom, pridonio uređenju toga područja kako bi se spriječile daljnje poplave. Tom je prigodom izradio i medalju, a sav prihod od nje darovao je za izgradnju nasipa. - naglasila je Ferber Bogdan.
Govoreći o naslijeđu koje je ostavio, poručila je kako je riječ o čovjeku iznimne skromnosti i rada.
- Bio je skroman čovjek, bez lažne veličine, a ipak je uspio postići mnogo iako nikada nije bio dovoljno poznat široj javnosti. Nadamo se da će ovi memoari privući veću pozornost i da će se njegovo ime puno više vezati uz povijest umjetnosti, ali i lokalnu povijest.
Za kraj razgovora istaknula je i važnost kulturne povijesti vlastitoga kraja te dodala kako knjiga donosi mnogo više od priče o jednom umjetniku.
- Čitajući memoare može se dobiti jasna slika života u ovom kraju, ali i uvid u Kerdićev umjetnički doprinos te život izvan Hrvatske u to vrijeme.
