DONJI ANDRIJEVCI - Povodom Dana škole 'Viktor Car Emin' Donji Andrijevaci, 28. svibnja 2014. godine, u auli škole, učenici i nastavnici organizirali su svečanu školsku priredbu za roditelje i uzvanike.

Između ostalog i o tome - hoće li priliku iskoristiti ili neće - ovisit će, ne samo njegova načelnička dugovječnost, nego i status u povijesti sela.

U okviru svečanosti, u školskoj knjižnici, otvorena je izložba o životu i radu, kako je pisao Mihael Ferić,  svestranog hrvatskog glazbenik, istinskog i neponovljivog narodnog umjetnika, zborovođe, kapelnika, dirigenta; učitelja tamburaša, „egedaša", harmonikaša, limenih i drvenih puhača; veliki promicatelj tamburaštva i slavonske tradicijske glazbe - Šimun (Šima, Šimo) Seletković Matančev (22. listopada 1917. - 17. ožujka 2013.).

Čika Šima, kako su ga zvali učenici i poznavatelji mlađi od njega, rođen je u Donjim Andrijevcima, u šokačkoj obitelji kao jedinac. Prvi susreti s tamburašima, koje je gledao u svatovima, obilježile su njegovo životno stvaralaštvo i njegov životni put. Tamburu je prvi puta uzeo sa sedam godina i od tada je nije ispuštao iz ruku. Po završetku osnovnog obrazovanja završio je glazbenu školu. Prvo radno mjesto bilo je u njegovim rodnim Donjim Andrijevcima gdje je predavao glazbenu kulturu. Osoba koja je s njim bila u dobru i zlu, bila je njegova žena Marija s kojom se oženio 02. veljače 1942. Čika Šima bio je ponosni otac četiri sina i kćerke, dida osmero unučadi i pradida trinaestero praunučadi.

Mađioničarskom je vještinom okupljao djecu

Iako po profesiji nije bio glazbeni pedagog, mađioničarskom je vještinom okupljao djecu, mladež i odrasle oko sebe, pridobivao njihovo povjerenje, a oni su ga, bez pogovora slušali, slijedili i od njega učili. Zahvaljujući čika Šimi, drugom polovicom četrdesetih i pedesetih godina prošloga stoljeća, Andrijevci su postali središte glazbenog života Slavonije. Čika Šima je tada bio kapelnik limene glazbe DVD-a, dirigent Tamburaškog orkestra KUD-a „Stjepan Živić", voditelj kombiniranog gudalačko-tamburaškog orkestra, dječjih tamburaških i harmonikaških orkestara, školskih pjevačkih zborova i obiteljskog zabavno-plesnog sastava.

Osim u Andrijevcima, čika Šima djelovao je i u Županji, Vrpolju, Bošnjacima, Starim Mikanovcima, Gundincima, Velikoj Kopanici, Orašju i Tolisi. Neizmjernu ljubav, taj nestor slavonske glazbe, gajio je prema violini. Upravo će „Šimin drmeš", kojega je prenio samo najboljim egdašima koje je poučavao, ostati živa uspomena na njega.

I nakon prestanka rada u školi, čika Šima je nastavio podučavati sviranje. Upravo je njegova neizmjerna ljubav prema tamburaškoj glazbi uspjela u Andrijevcima, 25.svibnja 2005., okupiti preko 500 tamburaša u veličanstveni orkestar koji je upisan u Guinessovu knjigu rekorda. Za svoj rad i djelo, čika Šima je primio brojne nagrade, od Red danice hrvatske s likom Marka Marulića, preko Zlatnog grba Brodsko-posavske županije za životno djelo, životne Nagrade Festivala hrvatske domoljubne pjesme, do nebrojenih diploma i pohvala. Njemu u čast, Julije Njikoš posvetio je „Koncertni stavak za brač i tamburaški orkestar".

Društvo mora htjeti

U razgovoru s jednim od četiri Šimina sina, Nenom, koji je i sam postao hodajuća glazbena institucija, slavonska rokerska legenda i pedagog koji je stotine djece naučio svirati - primarno tamburu - razgovaramo kako čika Šimu i njegova djela učiniti trajnom, a ne prolaznom, prije svega andrijevačkom, a potom slavonskom i hrvatskom, vrijednošću.

- Mi, obitelj, to ne možemo učiniti. Prvo, zbog toga što nismo skloni samopromoviranju, a drugo, zbog toga što nemamo institucionalni kapacitet koji je potreban za učiniti tako nešto. Na primjer, dvije obiteljske sobe u kući 'Matančevih' urediti kao mali glazbeno etnografski muzej. Obitelj bi društvu rado predala stvari koje karakteriziraju očev život i rad, međutim, to treba netko htjeti, a potom, u javnosti prilagođenom prostoru, uz primjerenu pažnju, trajno i održavati, kaže Neno.

Iako se Donji Andrijevci ne mogu pohvaliti brigom za vlastitu povijest, dapače, nemaju ni običnu monografiju sela a kamoli nešto više od toga, aktualni načelnik općine, 'domaći' Tomislav Marijanović, ima priliku biti zabilježen kao čovjek koji je pokrenuo promjene. Između ostalog i o tome - hoće li priliku iskoristiti - ovisit će, ne samo njegova načelnička dugovječnost, nego i status u povijesti sela.