Plemenitost neka Vam ne bude glasna, mogla bi povrijediti dostojanstvo potrebitih.

BOŽUR, govore, ne voli da ga se dira.

Raskošan je, velik i mirisan…ne treba potporu drugog cvijeća. Sam je za sebe ukras.

Njegov grm se raširi i rana ljetna vremena obogati svojoj ljepotom.

Kad sam pronašla svoj kutak zemlje, svoje uporište, svoj mir, prvo sam željela posaditi baš njega. Božur.

Zamolila sam baku neka mi odcijepi dio svog božura, što je ona nesebično učinila, radujući se valjda mojoj volji, entuzijazmu da uljepšam svijet iako je ona tada već znala da se to ne može uraditi tako jednostavno i bezbolno.

Njen je božur dugo bolovao, a moj je počeo širiti grane, bujati i plijeniti ljepotom.

Godine su prolazile, grm je bivao sve jači, djelovao je da će lako preboljeti cijepljenje kad me je susjeda zamolila da ga ponese u svoj novi vrt, koji je trebao biti njeno novo uporište, njen pronađeni mir. Znala sam tada, kao i moja baka, da će moj cvijet patiti, ali prava je žrtva, kad od srca daš, nešto što ti je drago… nesebično i svjesno, ne onaj višak, ono što ti ne treba, ono sa čime ni sam ne znaš gdje bi… već onaj dio srca, onaj dio koji voliš, onu brižnost koja te čini čovjekom.

Moj božur, od tada, već godinama pati, a njen je pun života, nekog novog poriva obnove kojeg je predivno pratiti kako napreduje; uživam u njemu i njenoj sreći što ga ima, kao da je moj vlastiti.

Što sam naučila?

Prvo. Ne možeš svoju sreću graditi na tuđoj nesreći.

Drugo. Ako i uloviš sreću na taj način, ona neće trajati dugo.

Treće. Ako si zaista tako dobar…stvori nešto sam, budi pažljiviji prema cvijeću koje ostaje, mladoj biljci ojačaj korijenje.

Četvrto. Učini to tiho i strpljivo, čekajući da biljka pusti životne sokove i postane neovisna, budi joj dugotrajna potpora, ne bi trebao istog trena imati u vrtu sve što želiš, da bi bolje znao cijeniti.

Pouka

Prvo. Ne koristite tešku situaciju drugih ljudi kako biste sebe utješili da ste dobar čovjek.

Drugo. Zanijeti ćete se novom slikom sebe pa ćete sa tom krivom percepcijom kročiti svijetom i očekivati od drugih ljudi da Vas tako doživljavaju, a realno, Vaš je doživljaj potpuno neosnovan. Postat ćete ogorčeni i gori nego ste bili.

Treće. Dobri ljudi ne trebaju posebne situacije da bi bili dobri. Jednostavno… dobri su uvijek i prema svima. I prije dvadeset dana svijet je bio pun potrebitih ljudi. Za dvadeset dana biti će još više potrebitih, tada ih nemojte zaboraviti.

Četvrto. Dobri ljudi dobra djela čine tiho i strpljivo, čekajući da čovjek u potrebi osjeti životni poriv i entuzijazam i tako postepeno počinje biti neovisan od dugotrajne potpore. To je dug put, bez aplauza i velikih riječi i ne uživa se u plodovima istog trena, ali Vas oplemeni kao čovjeka za cijeli život.

Budite plemeniti.

Plemenitost neka Vam ne bude glasna, mogla bi povrijediti dostojanstvo potrebitih.

I toj vještini naučite svoju djecu.

To je vrlina koja će ih učiniti najboljima što mogu biti.