U Božićno jutro, zorom, dok se Sunce jedva nazire… bosonoga otrčim u smočnicu i poput djeteta ukradem kokosovu roladu između svih onih malenih, šarenih kolačića koji navještaju slavlje. Sjednem pred okićen bor i oslobođena ikakvih misli, uživam u tom slatkom malom daru. Uživam u daru sjećanja. Uživam u slici iz djetinjstva. Uživam u skromnosti doma punog ljubavi i zajedništva.

Da sam bogata i da imam puno, bez toga ništa ne bih imala. Da sam siromašna, a da imam to, bilo bi dovoljno, jer je to moja potka.

Mamina rolada je već dugo moja rolada. Ima isti okus. Sve što je dobro, ne gubi na kvaliteti - kroz vrijeme. Voljela bih kada bi to vrijedilo i za nas - ljude. Za sve nas.

Svi smo na istoj ravni, samo svaki ponaosob treba, u sebi, pronaći onu snagu koja će ga pokrenuti za bolje sutra - sebi i drugima.

Ovih dana sabirem, tako, sva svoja djela i nedjela - podvučem crtu i platim račun. Odvagnem koliko sam na gubitku, a koliko na dobitku. Gubitak ne svedem, samo dobit priznajem. Jer i u gubitku slavim pobjedu - nad samom sobom.

Valjaju me teška vremena, teški ljudi, breme teških odluka. Ali, sve s narodom.

Što bi kazao Meša Selimović: „ Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta. A ne mogu to. Usprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri…"

Svi smo na istoj ravni, samo svaki ponaosob treba, u sebi, pronaći onu snagu koja će ga pokrenuti za bolje sutra - sebi i drugima.

Ne klonimo duhom. Zadržimo dijete u sebi. Ne gubimo snagu. Usredotočimo se. Radujmo se!

Ono što nas čeka bit će kao mamina kokosova rolada. Pola crna, pola bijela. Prožet će nas okusi; netko ih voli, netko ne, ali ćemo, po svemu sudeći, štošta progutati. I nismo po tome drugačiji…tako je to kod nas - odvajkada.

U nadolazećoj godini želim svima zdravlja i životne mudrosti. Želim da iscrpimo svoj potencijal i učinimo život boljim - sebi i drugima.

Za to će nam trebati strpljenje. Ono „jeste gorko, ali su mu plodovi slatki".

Znam kako ćemo zajedno uživati u tim plodovima. Nije važno kada. Nije važno koliko će vremena proteći do tada, nego je važno sudjelovati u stvaranju sreće - za sebe i druge.

Svima želim čestit Božić!