SLAVONSKI BROD – Kada je 1992. godine zbog ratnih razaranja kao trinaestogodišnja djevojčica napuštala Bosanski i Slavonski Brod, Milijana Blažević nije ni slutila kako će devetnaest godina kasnije za život zarađivati vozeći autobus australskom pustinjom. Bježeći pred granatama, ova mlada Brođanka sa svojom je obitelji najprije završila u Njemačkoj. Kasnije ju je životna sudbina odvela u Perth, gdje ju je primio ujak Nikola Čabraja, jedini hrvatski svećenik u Zapadnoj Australiji.

- Kroz sve ove godine izbjeglištva u meni je tinjala želja da jednoga dana ponovno posjetim bolesnog djeda i baku, koji su ostali u Brodu. Nažalost, avionska je karta veoma skupa, pokloni za prijatelje i rodbinu također, a mi baš nismo plivali u novcu. Stoga se ni trenutka nisam premišljala kada sam u lipnju prošle godine dobila ponudu za posao vozačice autobusa u jednoj tvrtki - kaže simpatična Milijana, koja ljetni godišnji odmor provodi u svojemu rodnom gradu.

Milijanu su oduvijek privlačili tzv. muški poslovi. U djetinjstvu je maštala kako će, poput tate, i ona jednoga dana postati automehaničar. Ipak, kako bi više pomogla djedu koji se teško razbolio, naustila je automehaničarski zanat te upisala i završila medicinsku školu. Tako danas dva tjedna prevozi radnike od kuće na posao i obrnuto, a jedan radi kao medicinska sestra u Perthu, gdje u jednom domu njeguje starije osobe. Mehaničarski joj je posao ostao u krvi, pa sama mijenja ulje i gume na svom vozilu, a manji kvarovi ne predstavljaju joj nikakav bauk.

- Kada sam joj rekla da ću voziti autobus, mama se šest puta prekrstila i pitala jesam li normalna. Međutim, drugoj rodbini i prijateljima to nije bilo neobično, pošto sam ja inače sama po sebi neobična. U Australiji dopuštaju ženama da voze autobus jer su pažljivije od muškaraca. Ondje nema stroge podjele na muška i ženska zanimanja, a ni istovremeno obavljanje dvaju poslova nije nikakva novost. Ipak, ako se jednog dana vratim u Hrvatsku, sigurno neću voziti autobus jer nemamo pustinje pa se ne bih mogla naviknuti – šali se Mili, kako je od milja zovu prijatelji i znanci.

Od Pertha do Leonore, u kojoj se nalazi rudnik iz kojeg prevozi radnike, Milijanu dijele dva i pol sata leta. Australija je, kaže, bogata rudama, no zbog velikih udaljenosti i nepristupačnog terena do nalazišta se može doći jedino zrakoplovima koji slijeću na improvizirane aerodrome koji se sastoje od male piste i šupe s alatom. Iako je po prirodi vedra i šarmantna, u poslu je Mili pedantna i veoma stroga. Budno pazi da svi putnici budu vezani i ne dopušta nikakvo kršenje discipline. Unatoč tome, među radnicima je veoma omiljena i svi se uvijek tiskaju u njezin autobus.

 - Nedavno sam krenula u auto školu za kamion. Posao na gradilištu se širi, pa su me angažirali i za prijevoz zemlje i rude poznatim Dump Truckom s velikim kotačima. Jedva čekam sjedanje za kamionski upravljač – zaključila je Milijana.