„Od kada te znan, ja virujen u anđele. Od kada te znan, ja virujen da postoje...” - pjevao je slavni Oliver Dragojević, a nas ti stihovi danas asociraju na heroje u uniformama medicinskih sestara i tehničara čiji dan danas slavimo.
SLAVONSKI BROD - Medicinske sestre i tehničari teškim se bolesnicima nerijetko doimaju poput nestvarnih anđeoskih bića. Često su uz one kojima su najbliži daleko - čak i u posljednjim trenutcima njihova života,... drže nas čvrsto za ruku i ohrabruju kad je u tijeku neki bolan zahvat... pamte sve umjesto preopterećenih liječnika, služeći i njih i pacijente,... Težak teret ponijeli su i prije pet godina, u jeku koronakrize. Nitko ih nije pitao boje li se kao i svi mi za svoje zdravlje. Na posao su morali doći.
Međunarodni je dan sestrinstva i rođendan Florence Nightingale (rođ. 12. svibnja 1820.), utemeljiteljice tog plemenitog zanimanja i 'dame s lampom' koju danas zovemo prvom medicinskom sestrom. Svoj je najveći obol u liječenju bolesnika dala tijekom Krimskog rata (1853.–1856.), gdje je kao voditeljica tima bolničarki u Skadru ((današnji Üsküdar, azijski dio Istanbula),) drastično smanjila smrtnost vojnika uvođenjem higijene, organizacije i njege. Kada je te 1854. godine stigla sa svojih 38 medicinskih sestara, zatekla je bolnicu za britanske vojnike u užasnom stanju, bez čiste posteljine i osnovne higijene, što je dovelo do masovnog širenja bolesti poput kolere i tifusa. Upravo je u Istanbulu uvela revolucionarne higijenske standarde koji su drastično smanjili stopu smrtnosti i postavili temelje modernog sestrinstva.
Na međunarodni dan njezinih nasljednika sjetili smo se hrvatskih heroina sestrinstva - onih koje su tijekom Domovinskog rata ostavljale svoje obitelji u neizvjesnosti ratnog vihora i razaranja kako bi nesebično pomagale drugima. U veljači 2023. jednu smo takvu ispovijest čuli u Općoj bolnici Dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu. Ustanova je to koja je tijekom Rata zbrinula više od 7.300 ranjenika i time postala najveća ratna bolnica u zemlji.
U nastavku prenosimo što smo tada čuli.
- Ja sam ratna sestra i kirurška sestra od prvog radnog dana do danas. Jedine koje su tijekom ratnih godina strogo bile vezane za svoje radilište su operacijske sestre koje su podnijele najveći teret jer su satima stajale uz operacijske stolove, iz dana u dan. Nekad i po 16 sati dnevno. Nisu mogle obaviti ni osnovne fiziološke potrebe. Svega se sjećam pa i svibnja kada su bila najgora granatiranja. Bio je to opći kaos. U tim smo trenutcima prvo bile medicinske sestre, a tek onda majke. Svi znamo da je to za jednu majku velika stvar. Kad smo dobili dojavu o stradavanju djece, uhvatila nas je panika, ali borili smo se da nas ne preuzme. Kad su počela pristizati mrtva, ranjena i poluživa djeca,... to je nešto što ni danas ne mogu opisati riječima. Stres smo odradili odgođeno jer u ratu nismo imali vremena za njega. Bez obzira na to koliko smo se trošili i koliko nam je bilo teško jer smo kod kuće ostavili svoje majke i djecu, a supruzi su bili na ratištu, ranjenici su od nas dobili svu potrebnu brigu i njegu. Oni su jako puno očekivali od nas. Koliko su nas puta znali uzeti za ruku i tražiti od nas riječ spasa. Emocije su me savladale, ali toliko smo bile slomljene i istrošene jer smo bile same opterećene, a njima smo morale pružiti utjehu. Međusobno smo pokušavale, koliko je to bilo moguće, stvoriti pozitivnu klimu među nama. Bili smo tolerantni jedni prema drugima, tješili smo se, pokazivali ljubav. Odnose smo podignuli na najvišu moguću razinu i to nas je držalo. - kazala nam je prije nekoliko godina sa suzama u očima i knedlom u grlu viša medicinska sestra, Jelena Jerković.
I to je, zapravo, sve što o tom plemenitom pozivu trebamo znati i čuti - sažeto u nekoliko rečenica koje nose svu težinu, ali i ljubav prema svijetu i drugome. Dovoljno da im i na ovaj 12. svibnja od srca zahvalimo i zaželimo sretan njihov dan!
