U prostorijama Državnog arhiva, 30.siječnja, održana je četvrta, ujedno i zadnja, rock večer u nizu. Izložba "Sve je to rock 'n' roll", na zadovoljstvo velikog broja posjetitelja, otvorena je 16. svibnja 2012. godine. Posebno zadovoljstvo imali su brodski rock glazbenici svih generacija jer su ovim činom Državnog arhiva dobili povijest svoje glazbene scene. Tim povodom, naš suradnik i kolumnist Emil Cipar, na svom matičniom portalu 'Hrvatski glas Berlin', objavio je članak kojeg u cijelosti prenosimo.
Prije svega nekoliko pitanja: Znate li što je to Državni arhiv, znate li što rade zaposleni u njemu, znate li gdje je u vašem gradu?
Ako znate onda …ili radite u njemu, ili jednostavno pripadate onoj manjini Hrvata koji to znaju.
Za sve one koji to ne znaju …Arhiv je ustanova koja upravlja arhivom. Mala igra riječi, ali u hrvatskom jeziku su različite imenice za ustanovu i za građu koja je pohranjena u njemu. Arhiv je ustanova, a arhiva je građa
Arhiva (lat. Archivum) je kolekcija spisa i dokumenata. Pojam se ne može odnositi i na mjesto gdje se ti spisi i dokumenti čuvaju. U tom slučaju radi se o Arhivu. Arhive su sačinjene od dokumenata stvorenih za vrijeme života neke osobe ili organizacije. Općenito, arhivska građa se sastoji od akata, povelja, dokumenata i drugih materijala koji su izabrani za permanentno ili dugoročno čuvanje. Arhivirani spisi, koji mogu biti bilo koji pisani mediji, obično nisu publicirani, za razliku od knjiga i ostalih publikacija.
Popularno rečeno u Arhivu je pohranjena povijesna memorija jednog naroda.
U Slavonskom Brodu postoji Gradski arhiv, kao dio državnog arhiva. I u njemu je isto kao i u svim državnim arhivima. Svi za povijest važni spisi pohranjeni su u njemu. Sve državne ustanove odlažu svoje arhive u Gradskom arhivu.
More dokumenata preplavi svake godine službenike ove ustanove. Oni to sortiraju po određenim kriterijima.
Drugim riječima …oni sortiraju našu prošlost.
Idemo sada dalje s pitanjima!
Znate što je to rock and roll?
E sad mislim kako ju tu obrnuto. Malo je onih koji to ne znaju. I za njih ću pojasniti o čemu se radi.
Početkom 60 pojavio se rock kao izraz protesta protiv ustaljenih navika. Mlada generacija nije se dala utjerati u stoljetnu kolotečinu tradicije i stvorila jednu subkulturu, koja se kao epidemija proširila po svijetu. Najprije se pojavila u glazbi, ubrzo je stigla u Jugoslaviju, u Hrvatsku i u Slavonski Brod.
Od državnih struktura nije bila pozdravljena kao dobrodošao gost, pa se je kretala na rubu zakona. Prvi brodski rokeri bili su strah i trepet svih roditelja.
I u Brodu se proširila rok-scena. Privlačila je kao magnet omladinu na plesnjake.
Rokere nije zaimala budućnost i nije ih bilo briga kako će biti zabilježeni u povijesti. Oni su živjeli trenutak ne ostavljajući za sobom pisanog traga.
Ipak je tragova bilo. Poneki plakat napisan na pak-papiru, prikvačen za neku banderu. Kasnije su to bili pisani plakati, koji su nestali i prije održane zabave na koju su pozivali.
Grupe se nisu nigdje službeno registrirale, mediji su ih izbjegavali.
Ipak …nisu svi rockeri bili jednako opičeni. Bilo je i među njima nekih koji su mislili na budućnost. Tako i Duško Svilar u Brodu. On je skupljao jednostavno sve što je bilo povezano s rockom. Nije ni sam znao zašto, ali skupljao je.
Nekoliko mjeseci prije njegove smrti 2009. pričali smo o njegovom fundusu:
-Jebiga, ja i dalje skupljam i ne znam kud ću s tim. Ne treba to izgleda nikome više.
Sad smo i to pojasnili, pa bi bilo zgodno reći kako su se rock i arhiv ipak povezali i sprijateljili.
U Brodskom arhivu rade Katarina Aladrović-Mehandžija i Domagoj Zovak, dvoje mladih i vrijednih službenika Arhiva. Oni su istraživali dokumente iz 60-tih i pripremali ih za povijest.
Bile su tu školske svjedodžbe, sudski spisi, gruntovnica, katastarski spisi, matične knjige… i tako sve što državne ustanove proizvedu u svome činovničkom radu.
O rocku ni slova! Tu i tamo neki nemušti novinski zapis, ali ništa što bi iskreno i vjerodostojno govorilo o društvenom značaju rocka u tom vremenu.
A znali su i Katarina i Domagoj da je rock-scena postojala. Čuli su to od svojih poznanika, roditelja, prijatelja…
I kako uopće doći do tih rokera?
U tome im je pomogao Davor Miković-Frka, čovjek koji se kreće na rubu svjetova. Dovoljno upućen i involviran u rock-scenu, a sdruge strane ugledan i cijenjen građanin.
On je povezao Katarinu i Domagoja sa osobama iz rock scene 60-tih godina, a jedan od njih je Dubravko Šef koji je opet bio poveznica sa obitelji pokojnog Duška i oni su otvorili vrata Duškovog privatnog arhiva.
I cijeli taj proces spajanja trajao je devet mjeseci. U nekoliko tematskih večeri prijatelji rocka u Brodu narušili su grobnu tišinu u zgradi Arhiva u Cesarčevoj 1.
Tu su se sastali uljudni i fini Katarina i Domagoj s opičenim pripadnicima rock-scene.
Kroz te susrete rock-arhiva u Arhivu je rasla i rasla. Možda će sve biti zabilježeno u jednoj monografiji brodskog rocka. Sad bi čak i bivši rockeri to željeli.
Rock u Brodu je ušao u povijest gdje mu je i mjesto, a Arhiv je postao malo mekši i ljudskiji.
Eh da ovo može čuti John Lehnon. On je to već odavno predvidio i blagoslovio rekavši …let it be!
