POŽEGA - Tekst požeškog znanstvenika Nikole Cesarika, objavljen u 'crticama iz povijesti' Požeškog pučkog kalendara nosi naslov i odgovara na pitanje „Kako se rijeka Orljava zvala u antičko doba".

Rad počinje primjerima toponima koji korijene vuku iz antičkih vremena. Pa navodi kako se Sisak zvao Siscia, Solin Salona, Pula Pola, a nastavlja i s nazivima rijeka: Sava-Savus, Drava-Dravus, Dunav-Danuvius. No, navodi i primjere diskontinuiteta u takvim nazivima: Vinkovci-Cibalae, Osijek-Mursa, rijeka Krka-Titius flumenm Cetina-Hippus flumen.

Dolazak „slavenskog življa" na ove prostore utjecao je i na te promjene imena. No, dok su mnogim antičkim imenima rijeka bez puno dvojbe pripisana današnja, pitanje o tomu koju od današnjih rijeka povezati s antičkom Bathinus flumen, otvorilo je u stručnoj literaturi brojne rasprave - radi li se o rijekama Bednji, Bosni ili - pak - Orljavi.

Autor zaključuje kako je to antičko ime upravo potonje rijeke. Ključni podatci o tome nalaze se kod rimskog pisca, Veleja Paterkula te na natpisu iz Salone kojim je zabilježena izgradnja triju cesta koje su povezivale Salonu s unutrašnjošću Ilirika, a jedna od njih, dugačka čak 158 rimskih milja, vodila je „ad Bat(h)inum flumen, quod dividit Breucos Oseriatibus", dakle, do rijeke Bathinus koja razdvaja Breuke od Oserijata.

- To može biti samo rijeka koja se u Savu ulijeva zapadno od Slavonskog Broda te koja čini prirodnu granicu između gradiškog i brodskog Posavlja. Gledajući na kartu, to mogu biti samo Vrbas kao desna te Orljava kao lijeva pritoka Save. S obzirom na činjenicu da se Vrbas u antici nesumnjivo zvao Urpanus flumen, mislim da je jasno da Bathinus flumen može biti samo rijeka Orljava. - piše Nikola Cesarik.

Arheološka istraživanja u kojima su sudjelovali i Brođani također govore u tu korist.

- Tijekom iznimno niskog vodostaja 2000. godine, na lokalitetu Dvorine, mještani su iz korita Save izvukli nekoliko masivnih kamenih blokova koji su kasnije prebačeni u Muzej Brodskog Posavlja. U suradnji s roniocima iz Kluba podvodnih aktivnosti ,,Marsonia", brodski su arheolozi naknadno izvršili podvodno rekognosciranje navedenog terena, čime je ustanovljeno da se u koritu Save nalazi još četvrtastih kamenih baza i to u pravilnim razmacima, što sugerira da se na tom mjestu nalaze ostatci rimskoga mosta. Osim samih kamenih blokova, na tom su mjestu pronađeni i ostatci rimskih miljokaza, što definitivno potvrđuje da je upravo na tom mjestu rimska cesta prelazila Savu. Stoga, cesta koja je od Salone išla do rijeke Bathinus zapravo je išla do starog ušća rijeke Orljave koja je po svemu sudeći činila i prirodnu granicu izmedu dvije panonske etnije - Breuka i Oserijata. Ukupna udaljenost te ceste dobro se uklapa i u podatke s rimskih itinerara. Naime, kao što je već rečeno, cesta ad Bat(h)inum flumen bila je duga 158 milja, što svakako odgovara udaljenosti do Dvorina kraj Pričaca. - pojašnjava Cesarik.

Zanimljiv i vrijedan Cesarikov rad, u cijelosti je moguće preuzeti OVDJE.