Sama činjenica da je na tradicionalnom slavonskom festivalu pobijedila djevojka imena Mila Grace Norris izazvala je brojne reakcije - uglavnom pozitivne. Mi smo je odlučili upoznati i zaključujemo kako je tu titulu, primarno zbog ljubavi prema Slavoniji i tradiciji, itekako zaslužila.
POŽEGA - "Snaša Grace Norris. Ne može gluplje. Hebale vas nato snaše." - potpuno neprimjereno i degutantno komentirao je javno Stribor Valenta, predsjednik Gradskog vijeća Grada Slavonskog Broda izbor Mile Grace Norris za ovogodišnju Najgizdaviju snašu Zlatnih žica Slavonije u Požegi.
Čovjek koji samog sebe nerijetko naziva kozmopolitom očigledno je ipak pun ograničenja pa ne samo da nije ništa provjerio o ovoj prekrasnoj djevojci, nego se - posebice s obzirom na svoju funkciju - ne zna ponašati u javnom prostoru (a komentari na najčitanijem portalu Brodsko-posavske županije to svakako jesu).
Bilo kako bilo, mi smo i prije takvog nerazumnog ispada toj divnoj mladoj ženi i najgizdavijoj snaši naumili dati medijski prostor kako bi nam se predstavila te kako bi (i takvim) znatiželjnicima otkrila nešto o svom porijeklu koje očigledno mnoge kopka.
U nastavku donosimo intervju s djevojkom zaljubljenom u slavonsku tradiciju.
ZŽS
Mila: 'Uvijek s ponosom govorim o nošnji i tradiciji. Ovakvi festivali pomažu nam čuvati ih.'
Otkrij nam najprije u nekoliko rečenica ono osnovno o sebi - odakle si, koliko imaš godina, malo o svom obrazovanju i slično...
Zovem se Mila Grace Norris, imam 16 godina i živim u Habjanovcima. Srednjoškolka sam, krenut ću sada na drugu godinu za hotelijersko-turističkog tehničara u Ugostiteljsko-turističkoj školi Osijek.
Predstavi nam svoju pobjedničku kombinaciju. Što si sve nosila, koliko si se dugo uređivala, tko ti je pomogao?
Nosila sam šlingano ruvo. Obukla sam papuče zlatem i štrimfe (čarape) ograđene. Nosim 6 podsuknji, jednu suknju i jednu kecelju. Također imam oplećak tkani i ubiran, maramu vezena preko papira zlatom, šticle, druljaš, reklje, dukate. Počešljana sam u kikaš, a na glavi imam cvjetiće, vijenac i kadifu. Trebalo mi je sat i 20 minuta da se spremim, ali nikada ne bih mogla bez svoje mame Andree Norris i svoje bake Caterine Novoselić. One su te koje su me opremile, zahvaljujući njima sam bila tako lijepa spremita.
Zašto su baš tebi dodijelili titulu najgizdavije Šokice?
Mislim da su prepoznali moju ljubav prema slavonskoj kulturi, jer ne radi se samo o nošnji, to je i stav, način na koji nosiš sebe i svoju povijest. Osim toga, uvijek sam s ponosom govorila o svojoj nošnji i o svojoj ljubavi prema tradiciji i trudila se da to prenesem drugima, bilo kroz društvene mreže ili kroz sudjelovanje na raznim manifestacijama. Titula najgizdavije šokice za mene znači da su ljudi prepoznali tu moju strast prema slavonskoj baštini, no mislim da je bilo jako teško odabrati pobjednice jer smo sve s ponosom i ljubavlju nosile svoju nošnju.
ZŽS
Mila: 'Moja baka u Habjanovcima je poznata kao francuska Šokica'
Kako, u kontekstu modernog vremena, doživljavaš festivale poput Zlatnih žica Slavonije? Treba li i dalje čuvati tradiciju na takav način?
Festivali poput Zlatnih žica Slavonije su mi dosta zanimljivi jer su neka vrsta podsjetnika na naše korijene i tradiciju. Jako sam sretna što se ovako nešto održava jer se kroz to čuva naš slavonski identitet. U današnje vrijeme, kad je sve više stvari online, ovakvi festivali nam pomažu da ne zaboravimo tko smo i odakle dolazimo.
Nekima je neobično što pobjednica ovog tradicionalnog Festivala nosi strano prezime pa nam reci nešto o svom porijeklu. Otkud kod tebe povezanost s folklorom i tradicijom te zašto ti je to bitno i tko je to 'usadio' u tebe?
Dolazim iz Francuske i živim u Habjanovcima već 5 godina. Živjeli smo 11 godina u Francuskoj i francuski je moj materinski jezik. Morala sam naučiti hrvatski jezik kada smo se preselili jer nisam znala ni jednu riječ. Moja mama je Hrvatica, a moj tata je Englez, zato imam englesko prezime - Norris, a Mila Grace su moja imena, samo što me svi zovu Mila. U Habjanovcima živi i moja baka koja se udala za mog djedu Slavka Novoselića koji je iz Habjanovaca. Ona je poznata kao “francuska Šokica”. Ima veliku zbirku habjanovačkih narodnih nošnja i napisala je knjigu o našoj narodnoj nošnji kroz crkvenu godinu. Zahvaljujući njoj sam zavoljela našu slavonsku baštinu i tradiciju. Otkako sam bila mala i dolazila u Habjanovce za ljetne praznike, moja baka me oblačila u našu habjanovačku nošnju. Kada bih dolazila za vrijeme uskrsnih praznika, baka me opremala u narodnu nošnju za Svetu misu. Otkad sam doselila, imam puno više vremena odijevati se i učiti nešto više o našoj narodnoj nošnji i o našim tradicijama tako da to maksimalno koristim. Baka me je sve naučila, zahvaljujući njoj danas mogu tako ponosno nositi svoju narodnu nošnju i pričati o njoj.
