SLAVONSKI BROD - Bilo da Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVOO) nije, kako tvrdi Boris Jokić, jasno objasnio prirodu i svrhu nacionalnog ispita ili je netko naprosto pustio glasinu, brojni su osmaši i njihovi roditelji bili uvjereni da ih u ožujku, kada će se polagati, čeka „mala matura“. Prestrašeni pomišlju da ih čeka još jedno ocjenjivanje, a još više da će im se tih devet ocjena vrednovati na upisu u srednju školu, ovi su roditelji stali „zivkati“ oglase za instrukcije.

Stručnjaci koji ih daju nisu se pritom bunili, naprotiv, iskoristili su priliku za dodatnu zaradu. Koliku točno, ovisi o broju sati (većinom školskih, od 45 minuta) mjesečno, koji se, kako pokazuju oglasi, množi s otprilike 10 eura (75 kuna).  

- Ne, nisam imao niti jedan takav poziv. Čuo sam za tu ideju male mature, ali o svemu tome malo znam. Kad i ako se ona uvede, vrlo ću rado primiti i njih jer sam siguran da će se tada javiti - kazao nam je jedan matematičar iz Slavonskog Broda koji daje instrukcije, i to za 12 eura (90 kuna) po satu.

I bez osmaša i s nešto višom cijenom, raspored mu je popunjen. Ipak se bavi poslovično teškom materijom, koja generacijama zadaje glavobolje, a opet široko primjenjivom, pogotovo u digitalnoj eri.  

-  Radim praktički sa svim dobnim skupinama, osnovcima, srednjoškolcima, studentima i odraslima. Matematika je predmet koji stalno moraš vježbati i dobro poznavati. Nema tu učenja činjenica kao u npr. geografiji, gdje možeš naučiti i dobro vladati jednom cjelinom. U matematici je sve povezano te za napredovanje zahtijeva dobro predznanje, što je učenicima problem jer prethodno gradivo zaborave. I matematiku, jednostavno, ne vole, odnosno mnogi ih sadržaji ne zanimaju jer im ne vide svrhu, kažu „Što će nama to?“ - kazao je, istaknuvši da njegovo gradivo zahtijeva jedan dobar uvod.

To je u skladu sa zahtjevima suvremenih kurikula - učeniku materiju treba približiti što je više moguće, pogotovo „apstraktnu“ kakva je matematika.

Novi pristup starom problemu

- Onda im ja nastojim objasniti gdje se sve to „nepotrebno“ gradivo primjenjuje i zašto je za daljnje, složenije sadržaje nužno da ga poznaju. Ali oni često ni to ne slušaju jer „neće biti na testu“. Primijetio sam, međutim, jedan novi trend u testovima iz matematike kojim se žele riješiti ovi problemi. Dosta je zadataka s „kućom“, „rijekom“, „loptama“ i sl., dakle koji traže praktičnu primjenu. Profesori su tu ipak promijenili pristup.

Ono što posao ovog matematičara čini drugačijim u odnosu na školski jest činjenica da mu „učenici“ dolaze samoincijativno, dakle redovito motivirani, te da među njima i onih u tridesetima i četrdesetima, pa i starijih.

- Dolaze mi i studenti te uposlenici iz državnih službi, npr. Županije i Doma zdravlja, koji žele napredovati. Time stječu prednost nad, kako kažu, „starcima pred mirovinom koji ne žele učiti ništa novo“, za poziciju koja im osigurava veći koeficijent i plaću. Instrukcije traže i naši ljudi koji su se školovali vani.

'Pametni Hrvati' i 'glup zapadnjaci'

Rad i razgovor s ovim posljednjima omogućili su mu da na vagu stavi hrvatski i neki zapadni model obrazovanja.

- Ondje je pristup dosta drugačiji. Mnogo je crteža, shema opisa nekih konkretnih situacija, zadatci su većinom „na zaokruživanje“. Malo je pravog računanja - sažeto je inženjer opisao model za koji bi netko pomislio da daje slabije rezultate. Mnogi su u to, zapravo, i uvjereni.

- Postoji ta fama da su naši ljudi koji odu „van“ ondje jako pametni, a oni glupi. To je čista budalaština. Dobro, kad instrukcije dajem osobi koje je zanatski smjer, ta je matematika zaista slaba, ali i ondje postoje gimnazije. Ljudi koji su ih završili matematiku znaju toliko dobro da se ponekad „krstim“ - nastojao je razbiti ovu „urbanu legendu“, koja dugoročno gledano nikako nije u suglasju s razvijenošću tih zemalja.

Drugi važan čimbenik u podučavanju jest, dakako, i sam profesor, odnosno instruktor. Svi se pamtimo „dobre“ i „loše“.

- Ne bih ja rekao da su neki loši, nego možda imaju drugačiji pristup. Slažem se da za podučavanje matematike treba imati dara, ali kako ćete nekoga doživjeti, svar je ukusa, kao i s mnogim drugim uslugama. Isto tako mislim da za davanje instukcija iz matematike nije potrebno neko neizmjerno poznavanje ove oblasti. Ja vam, primjerice, nisam uopće nešto naročito inteligentan, ali svoj posao radim relativno dobro. Matematički „lumeni“ često nemaju dara za podučavanje, ne znaju se „spustiti“ na razinu tako da ih primatelji instrukcija razumiju - objasnio je skromno i „kolegijalno“, ali je ipak priznao da se u rečenom krije i određeno protuslovlje.

- Da kao školski profesor znam da mi učenici idu na instrukcije, doživio bih to kao vlastiti neuspjeh. Isto kao da ti žena odlazi k drugom muškarcu, pitao bi se što to zna ili ima taj netko, a ti nemaš. Ako učenik ide na instrukcije, znači da profesor svoj posao ne radi dobro. Svakako da im, kad to zaključe, nije pravo, kao što ne bi bilo ni meni da dijete, nakon mojih instrukcija, objašnjenje nekog zadatka zatraži od prijatelja.  

Sukob interesa

Sve je stvar gledišta, stoga se, umjesto kontradikcije, u opisanoj situaciji, kad su matematičari u nekoj vrsti bliskog odnosa (partneri, prijatelji i sl.), može prepoznati i svojevrsni sukob interesa - što ne „uspije“ profesor u učionici, „nadoknadit“ će kolega na instrukcijama, po utvrđenoj cijeni...

- Da, toga ima i oduvijek je bilo, ali smatram da toga nema u velikoj mjeri - otkrio je instruktor, kojemu, budući da mu klijenti pristižu stalno, takav „deal“ nije ni potreban.

I to mu je, kako sam kaže, jamstvo da radi dobro. Ali i ovaj je podučavatelj nekoć bio učenik.

- Imao sam mnoge učitelje matematike, a najviše me oduševio pokojni prof. Havelka u Gimnaziji. On je bio najbolji, a to u podučavanju matematike znači „najjednostavniji“.