SLAVONSKI BROD - Graničar, igra u kojoj je cilj izmaknuti se i pobjeći od lopte kojom vas gađa igrač suprotnog tima, neizostavan je dio tjelesnog odgoja i kulture u slavonskobrodskim osnovnim školama. Obilježio je brojna djetinjstva i mnogima ostao omiljena aktivnost iz nižih razreda s početka obrazovanja.

No, ta bi igra mogla postati tek uspomena nekadašnjih đaka,a budućim bi, prema mišljenjima stručnjaka, trebala postati zabranjena jer se, navodno radi o „legaliziranom nasilju".

Kako piše kaportal.rtl.hr, pedagoginja i profesorica na kanadskom Sveučilištu British Columbia, Joy Butler, ispitivanjem učenika o njihovim osjećajima nakon te igre, došla je do zaključka kako je riječ o 'opresivnoj' i dehumanizirajućoj' igri.

Učenici se, prema tom istraživanju, u graničaru osjećaju proganjano, a uživaju samo najglasniji koji se zadovoljavaju „skidanjem ljudskih meta".

S takvim se opisom svoje nekad omiljene igre nikako ne slaže Brođanka koju smo zamolili neka nam prokomentira ovu vijest koju su posljednjih dana prenijeli brojni mediji.

- Bez lastiša i graničara nisu prolazili naši tjedni u nižim razredima osnovne škole. Graničara smo svi obožavali i bili smo posebno ponosni kada bismo na terenu izdržali do kraja. Nikada se nismo trudili druge ozlijediti loptom, nego smo pazili da sve bude u granicama igre. Da, ponekad je bilo crvenila od gađanja, ali ne sjećam se da je itko 'graničarem' bio ozbiljno ozlijeđen. Išla sam u područnu školu u Malom Parizu i kada bismo odlazili na nekakav sportski dan ili obilježavanje Dana Osnovne škole Antun Mihanović u matičnu zgradu, obavezno smo se sučeljavali s razredima iz 'velike' škole na terenu. Bio nam je to doživljaj, ali i vrijeme za druženje te upoznavanje. Za mene će to ostati sport iz djetinjstva i uz njega me vežu samo lijepe uspomene. - za SBplus kazala je danas 30-godišnja Ivana koja je niže razrede osnovne škole pohađala u drugoj polovici devedesetih.

Zaključit ćemo kako je puno brutalniji opis te igre i 'epiteti' koje su joj pripisali stručnjaci, nego ono što ona uistinu mnogim mališanima predstavlja. Kao i u svakom sportu u kojem postoje suparničke ekipe, tako je i u 'graničaru', cilj biti bolji od protivnika, no priče o 'skidanju ljudskih meta' daleko su od stvarnosti - dječjeg smijeha, vriske i zabave koje većina povezuje s igranjem graničara. U surovoj današnjici ipak ima većih briga roditelja i nastavnika jer su izvori iz kojih djeca mogu vidjeti i iskusiti nasilje brojni, a graničar se naspram njih uistinu čini bezazlenim.